Brakovi ili farse?!

Sjedeći za stolom i gledajući kroz prozor, razmišljam o tome kako je danas sasvim običan dan. Sve je nekako mirno, osim što tu i tamo zapuše lagani povjetarac. Baš je prava nedjelja, ali onda pomislim na sve ljude na ovome svijetu i nekako osjetim da mnogima i nije tako običan dan. Koliko ih se danas samo razvelo, koliko ih je pobjeglo zbog “nepomirljivih razlika”? Je li to uopće razlog? Pritom ne mislim samo na hollywoodske zvijezde već i na sasvim obične ljude. Sve me to žalosti, jer danas je brak za većinu ljudi samo papir, običan bijeli papir.

Je li tako teško ostati i boriti se? Ili je lakše bježati od problema, nakon prve svađe otići, misleći pritom samo na sebe. A, gdje su u svemu tome djeca? Jer oni ipak najviše ispaštaju, a nitko nije voljan potruditi se vratiti sve na pravo mjesto. Ja ovdje ne govorim o ljudima koji su zadnju kap znoja potrošili da bi spasili svoj brak, a na kraju ipak nije uspjelo. Jer stvarno postoje pravi razlozi zašto je nekada bolje otići, ako u svemu tome više ne vidite budućnost. Kada se netko konstantno svađa, tada je čak i za djecu bolje da se dvije osobe razvedu, ako će nakon toga vladati mir u kući i nitko neće patiti. No, većina želi stalno neko uzbuđenje, početnu zaljubljenost, a ne shvaćaju da se od takvih stvari ne živi, Jer ako odu, opet će to sve s nekim kad-tad proći, a na kraju jedino što ostaje je povjerenje i poštovanje. Ako toga nema, onda se trebamo zapitati što mi tu uopće radimo? Kako smo se uopće uspjeli dovesti do svega toga? Ljude jednostavno sve brzo prođe, i ono što im je jučer bilo zanimljivo, danas više nije. Ono što je još jučer bilo izazov, danas je samo navika. Nitko se ne želi potruditi da brak ostane čist jer ljudi ne razmišljaju da se možda neke stvari mogu riješiti razgovorom. Ako su se dvije osobe već svojevoljno zavjetovale na nešto, onda bi im to trebalo nešto i značiti. Ne razumijem čemu onda brak, ako je danas sasvim logično varanje, maltretiranje i nepoštovanje. Jer to onda nije brak, već farsa.

Ali, znate što? Tko želi imati brak od tri mjeseca, njemu na dušu. I vjerujte, jedno je biti zaljubljen, a drugo slijep, stoga treba imati širom otvorene oči. Brak nije potpis na papiru, već zajednica u kojem dvije osobe postaju jedno. U današnje je vrijeme to teško postići, ali valja probati, možda baš na kraju dobijemo nešto izuzetno vrijedno. Stoga, ako barem malo vjerujete u taj brak, i ako vas ponekad zbilja usrećuje, nemojte odustati, budite strpljivi. Jer kad jednom odemo, možda se drugi put više ništa neće dati spasiti.

Viktoria Šafranić

Slične vijesti

Ljubav ili navika?

Muškarci od 40 i djevojčice od 20

Nešto sasvim drugačije

Kada maske padnu…

Ona kupuje, on nosi i vozi