Jesam li luda? Što ako netko sazna da sam u panici?

Obratite pažnju za tren, odvojite par trenutaka i pročitajte čitav tekst.

U sklopu “Mental Awerness Week” tj tjedna svjesnosti o psihičkim bolestima smatram da je bitno osvijestiti ljude da Anksiozno -depresivni poremećaj nije šala i da je prilično teško živjeti s njime. Poremećaj se može javit zasebno kao anksioznost ili u kombinaciji sa depresijom.

Temeljem urednih nalaza pregleda organskih sustava i funkcija može se zaključiti da provedenim pretragama nije registrirana nikakva tjelesna bolest. Također, nije uredu reći da je zdrav netko tko ima značajne subjektivne tegobe čak i onda kad mi liječnici ne znamo o čemu se radi. Neuroza ili anksiozno depresivni poremećaj je bolest iako se ne može registrirati na rendgenskim, magnetskim i ultrazvučnim nalazima a krvna slika i biokemijski testovi su uredni. Psihičke smetnje su subjektivne i većim dijelom njihovog trajanja se ne može pronaći neki organski defekt i podloga. Postoji slutnja, strah da će se nešto loše dogoditi, osjećaj vrtoglavice i nestabilnosti, osjećaj preskakanja u radu srca i ubrzani rad srca od straha, znojenje, intenzivno disanje-hiperventilacija, trnci u tijelu i glavi te tjeskoba i pritisak u prsima.

Dijeli se u tri glavne skupine :

1.opća tjeskoba

2. Fobije

3. Panični poremećaj

Određene značajke pojedinih anksioznih poremećaja zapravo su dosta česte, a o poremećaju govorimo onda kada te smetnje predstavljaju za osobu značajno ograničenje u njenom svakodnevnom socijalnom i radnom funkcioniranju.

Karakterizirani su jakom tjeskobom koju osoba nastoji nesvjesno razriješiti na različite načine, korištenjem raznih mentalnih mehanizama. Izvor tjeskobe može biti unutarnji nesvjesni konflikt ili situacijski faktor poput traumatskog iskustva, stresa ili gubitka. Ako postoji neka posebno teška i problematična situacija na poslu ili kod kuće, stres koji nastaje kao reakcija na takvu situaciju može se preliti na druge segmente života i tako stvoriti tjeskobu. Anksioznost je najčešći emocionalni poremećaj, koji se javlja kod mlađih i starijih osoba. Reakcija je na stvarnu situaciju opasnosti, u kojoj se javlja strah, a zatim primjerena reakcija koja je manje efektna što je strah veći. Može se razviti kao kombinacija čimbenika rizika, uključujući životne događaje, karakteristike osobe, genetiku, kemijske procese u organizmu. Prirodno anksioznost se osjeća kada su osobe suočene sa prijetnjom, opasnošću ili kada su pod stresom. Obično se ovaj poremećaj javlja tokom rane adolescencije ili ranog odraslog doba.

vrlo je bitno primijetiti simptome i pronaći najbolje moguće rješenje tj isprobati više metoda. Uz klasične medikamente i pomoć psihijatra, svaka dodatna tehnika može biti samo pomoć. Meditacija , disanje, razni oblici alternativnih liječenja ili kombinacije biljnih pripravaka također mogu biti od velike pomoći.

Najlakše je dati osobi koja pati od takvog poremećaja savjet da je ” sve to u glavi” no moramo razumjeti da je ponekad teško se nositi sa stvarima u našim glavama i da je ponekad teško razumjeti što zapravo osoba prolazi kada ima napadaj panike.

Uzrok anksioznih poremećaja leži pretežito u psihološkim čimbenicima, premda postoje dokazi o genetskom utjecaju (osobito kod OKP) i neurofiziološkoj podlozi. Emocionalni stres često može biti dodatni faktor koji uzrokuje tjeskobu (ugroženost, promjene u međuljudskim odnosima). S druge strane, simptomi su anksioznosti izravne manifestacije pobuđenosti perifernog autonomnog živčanog sustava, nastale zbog zastrašujućih neželjenih ideja i impulsa. Ako nesvjesni psihološki mehanizmi ne uspijevaju kanalizirati anksioznost, osoba će iskazivati sliku opće generalizirane tjeskobe na najmanji povod ili će stanja tjeskobe doživljavati u obliku napada panike. Ako psihološki mehanizmi obrane usmjeravaju anksioznost na određene vanjske objekte ili situacije koje simboliziraju početni, pravi uzrok anksioznosti, to omogućava premještanje i vezivanje anksioznosti na neki vanjski simbol poput lifta, tunela i sl., a ta se situacija može izbjegavati. U tom slučaju govorimo o fobičnom poremećaju.

Strah je afekt koji ima motornu i osjećajnu reakciju. Neurotična anksioznost je slična strahu, ali se javlja kada nema vidljive opasnosti, kroz opću zabrinutost, predosjećaj opasnosti ili kroz vezanost za određenu situaciju – fobija.

Fobije se dijele na:

racionalne – refleksni odgovor na moguću opasnu situaciju.

iracionalne.

Nova teorija anksioznosti odbacuje libido, naglašava ulogu ega koji nema dovoljno energije, što upozorava organizam na opasnost. Nema realne opasnosti, ali se organizam u razvoju susretao sa opasnostima. Opasnost koja upozorava organizam kreće od osjećaja bespomoćnosti.

Simptomi:

lak gubitak strpljenja

poteškoće s koncentracijom

očekivanje najgoreg mogućeg ishoda neke situacije

stalno razmišljanje o najgorem mogućem ishodu

poteškoće sa spavanjem

depresija

preokupiranost oko neke stvari, ili opsesivnost

Tjelesni simptomi :

pojačani osjećaj žeđi

nervozni “trbuh”

puštanje vjetrova

učestalo mokrenje

nemogućnost reagiranja na seksualnu stimulaciju

stezanje u prsima

periodi nastupanja uzlupanog srca (palpitacije)

bolovi u mišićima

glavobolje

smetenost

tremor

ženama mogu izostati menstruacije ili mogu biti jako bolne

U svakom slučaju obratite pažnju na Vaše tijelo i što Vam ono govori i kakve signale Vam daje.

Potražiti pomoć je poželjno jer statistike pokazuju da sve više osoba danas obolijeva od anksiozno depresivnog poremećaja dodatno potencionarnog stresom na poslu, u obitelji, lošim imovinskim stanjem.

Terapija može biti vrlo učinkovita ako se simptomi što prije primijete, što dalje idete, što više napada panike trpite, povlačite se u sebe i dodajete si i depresiju te automatski produžavate vrijeme izlječenja ili barem zalječenja.

Stoga, budite hrabri za sebe i brinite se za sebe!

Suzana Svečnjak Romanić