U našu redakciju stigao je anoniman email naše čitateljice, kojeg prenosimo u cijelosti.
Bilo bi lijepo reći da nam je država u banani, al kad malo bolje razmislim, banana je skupo i dragocjeno voće, puno nutritivnih vrijednosti, pa bi ta izreka, u ovom slučaju, bila kompliment.
Zavadi pa vladaj!
Dokaz da se povijest ponovlja su naši političari koji se drže latinskih izreka kao pijan plota.
Vjerujem da velika večina nikada nije ni učila latinski u školi, zapravo, nisu ni išli u školu, ali sve to mi znamo i nikoga nije briga!
Veliki poduzetnici koji vladaju zemljom su zapravo kriminalci i ratni profiteri, ali mi ih vidimo kao stupove društva, klanjamo im se kao da smo zaboravili što su radili devedesetih i zaboravili tko je koga zapravo pljačkao. Ali ne, mi smo narod koji je u stanju samohranu, nezaposlenu majku izbaciti iz tramvaja zato što nije kupila kartu. A kad smo već kod toga, zašto kad se karta kupuje u vozilu javnog prometa ne dobijemo račun?!
Računi i Linić
Najomraženija osoba u Hrvata je Linić!
Linić, jedan od mnogih u nizu koji je uspješno je zavadio narod, zatvarao je obrtnike zbog 10 kuna viška, male trgovce prikazao je narodu gladnom krvi, kao najveće kriminalce, dok oni pravi kriminalci šetaju slobodno zemljom… Utjerao je strah u kosti svakom onom koji se udostojio zaraditi za život.
Vjerujem da nije bilo teško skrenuti pažnju naroda na poštene ljude koji krvavo zarađuju za svoj kruh sa prepunih masnih trbuha naših svetih krava.
Jer ako je išta lako onda je to uvjeriti onoga koji nema što jesti je da je krava u tuđem dvorištu slađa, pa mu je treba oteti.
Svakodnevno pokušavam shvatiti naš balkanski mentalitet i nije mi jasno, kako od stoljeća sedmog pušimo istu spiku naših vođa?
Zar nam jasno da smo njihove marionete, ovce koje stoje u redu za klanje, jedni drugima želimo neuspjeh, bolest, propast, smrt i onda kada je depresija u zemlji tolika da doslovno jedni drugi koljemo po cestama, krenu fešte za raju ne bi li se okrenuli protiv onih koji su zapravo krivu za situaciju u kojoj se nalazimo, nego se napili od muke uz jeftino vino i lake note.
Bez budućnosti, bez perspektive, bez trunke nade u bolje sutra, kolektivna depresija zavladala je narodom koji živi od ničega i radi za ništa! Takozvani jesenski festivali u metropoli svih Hrvata slika su društva. Dok kopamo po smeću tražeći plastične boce ne bi li prehranili obitelj, odmor i zabavu nude nam jeftini provodi, kobasice, pivo… zabava za mase kruha gladne, zvuči kao spas u zadnji čas!
Kruha i igara
Sjećate se iz povijesti gradiva o Starom Rimu i velikim arenama kada su zabave za široke mase bili gladijatori koji su za život borili sa divljim zvijerima? E tako ja vidim te naše seljačke fešte po gradovima.
Gutači plamena, bradate žene… cirkus u gradu i sve to ne bi li nam na trenutak odganuli crni misli i pružili nam jeftinu zabavu za široke mase. I mi to kao, da smo operirani od mozga, pušimo kao najfiniju cigaretu.
Dokle seže, koliko daleko i do kada će ovo sveopće ludilo bez kompromisa trajati, ne znam, vjerovatno dok nam se dogodi neki klik u glavi i svi zajedno kažemo dosta i izborimo se, ne svatko za sebe, nego svi za sve!
A do tada, tko zna? Ako budemo dobri, možda načas ugledamo i štrumpfove.