Roditelji misle da „financijskim sredstvima“ najviše pomažu djeci
U zadnje vrijeme često slušam o raznim problemima tinejdžera pa me to navelo na razmišljanje. Roditelji misle da je dovoljno djetetu osigurati nekakvu financijsku stabilnost, a zapravo zaboravljaju na onu najvažniju stvar, a to je da treba razgovarati sa svojom djecom.
Koliko puta se netko od vas osjećao loše, potišteno, a niste znali kako bi to podijelili sa svojim roditeljima. Naravno da smo im zahvalni za sve što su nam u životu priuštili, ali to nije dovoljno jer svakom djetetu treba pažnje. Često puta su zaokupljeni i nervozni zbog posla, i umjesto da se nama obrate, oni se zatvore u sebe. Jer ako su roditelji nemirni i pod stresom, to definitivno ostavi traga i na nama.
Roditelji trebaju ujedno biti i najbolji prijatelji, njima bi bez straha trebali moći reći sve, ali u većini slučajeva to nije tako, jer nam nisu dali priliku da se otvorimo i budemo iskreni. Naš najveći strah je njihova reakcija, jer često puta misle da su oni ipak stariji, iskusniji, i znaju bolje, a nije tako u svemu. U puno stvari bi djeca mogla poučiti roditelje, baš zato što nismo iskusili neke stvari, za nas je svijet još „nevin“ i nemamo nikakve averzije prema njemu.
Zato predlažem, sjednite sa svojim roditeljima i otvorite im se, kao što bi to mogli učiniti sa najboljim prijateljem/icom, kažite im što vas muči jer možda oni zbilja mogu pomoći. A, ako opet počnu po svome, uvijek možete reći „vidim da sam pogriješio/la što sam ti se obratio/la“ pa možda i oni malo razmisle o svojim postupcima. Jer, dapače, djecu treba učiti, al treba nešto od njih i naučiti.
Viktoria Šafranić