Liposukcijska dijeta – mit ili stvarnost?

Tradicionalno, po završetku blagdana, svi započinjemo s novogodišnjim odlukama, pa tako i ja.

Pretpostavljam da je većina vas na svoju listu, osim uobičajenih (lažnih) obećanja poput „manje ću se živcirati, promijenit ću posao, partnera, prestat ću pušiti“ i ostale nebuloze koje nam padaju na pamet, obećalo sebi i narodu da će od sutra na dijetu.

Zdravo ću se hraniti. Upisati u teretanu. Više ću se kretati. Čak sam otišla toliko daleko da sam kupila novu, skupu sportsku odjeću, jer budimo realni, nemreš trenirati ako ti tajice i tene nisu iste nijanse! Kile onda, iz inata, neće dolje!

Tako modno osvještena odlazim u teretanu, odradim trening i napola mrtva trčim do prve trgovine po špinat i krastavac za zdravi šejk. Nakon što sam došla doma i zagrlila WC školjku ko najboljeg ratnog druga, otkazujem trening i sadističkog trenera. Bacam šejker kroz prozor jer, nisam se ja rodila ko Popaj pa da jedem špinat. I to sirovi, bez pohanca!

S kutijom čokoladnih napolitanaka, sjednem pred televizor gledat neki ljubavni film u kojem se u debelu glumicu od 120 kg. zaljubi super zgodan i bogat frajer. Negdje na pol kutije krenu reklame. I to, nećete vjerovati, reklame za mršavljenje.

Ni manje ni više, Neda Ukraden iskoči mi iz televizora, i mogu vam se zakleti da sam ju čula kako mi govori: Jedi, jedi, debela kravo, netko će te voljeti tako debelu. Haha… moš si mislit. Neće te nitko!!

Nije mi to rekla. Niti je iskočila iz televizora. Vjerovatno su to bile halucinacije nakon bljutavog šejka i terorističko – sadističko – mazohističkog treninga.

Da dođem sebi, ostavila sam napolitanke, popila pol litre kole i premotala reklame.

Da dobro ste pročitali. Premotala sam reklamu na početak.

I meni je to bilo čudno, pa sam ponovila još par puta samo da utvrdim već napravljeno.

Neda Ukraden reklamira neku dijetu. Izgleda bolje nego da ju je Da Vinci slikao.

U dva klika, skoknem na njene društvene mreže. Imam što za vidjeti. Žena izgleda ko’ avion. Al’ ne ovi naši hrvatski avioni, nego oni ful skupi i ekskluzivni, recimo ko’ arapski ili američki avioni.

No dobro, možda je ipak malo koristila photoshop, pa žena je pobogu! Ne poznam ni jednu ženu koja nema barem 17672 filtera na fotkama. Čak ih i moja mama koristi.

Nakon opsežnog novinarsko-kriminalističkog istraživanja, skužim da i moj fejsbuk frend Zuhra, mladi, talentirani glumac (zbog ove sam rečenice sigurna da će me vječno voljeti ) također na nekoj superskoj liposukcijskoj dijeti izgubio par kila. A Zuhru osobno poznajem. I znam da ne bi lagao kad je hrana u pitanju. A ni kile. Jer baš i nije neki tip kojeg to pretjerano živcira, pa da sad neće noćima spavati zbog par kila viška.

Ali, ako on kao muškarac, kojem fakat višak kilograma dobro stoji, ide na neku čarobnu dijetu i izgleda bolje neg što je izgledao u Pervanovoj Večernoj školi, a znam da se taj ne bi photoshopirao ni da mu Kim Kardashian osobno uređuje fotke, onda je možda vrijeme da se i ja posvetim sebi. Bez photoshopa, nego za stvarno.

Vrag, a ni traperice od prošle godine, koje ne mogu zakopčati, mi nisu dale mira, pa sam ipak nazvala International Helth. Ispitala sam ih onako, ko da su na muriji, jel su to oni što ih poznate osobe reklamiraju na teveju i da bi ja to htjela probati. Ali ne vjerujem im baš pa sam umjesto detktora laži na krim. policiji u Heinzelovoj, dogovorila sastanak u njhovom centru u Meduličevoj ulici u Zagrebu.

Šta da obučem? To je vjerovatno pitanje svake žene na ovoj planeti. Osim časnih sestara, one nemaju taj problem. A i nemaju problem ni sa viškom kilograma, a ni sa muškarcima. Ako ne smršavim, možda je to jedina svjetla budućnost u mom životu. O tome nekom drugom prilikom.

Nego da preformuliram pitanje. Što da obučem, jer ne stanem u ništa? Doslovno!

Na kraju sam jedva navkula na sebe suknju iz prošlogodišnje kolekcije na kojoj je odmah, čim sam sijela u auto, pukao šlic. Ako to nije znak odozgo da mi hitno treba vanzemaljska pomoć da skinem sve te brižno skupljane masne naslage na sebi, onda ne znam što je.

Ja sam naravno do drugog kata morala pješice i sva znojna i umorna jedva sam došla do daha. Dočekala me ljubazna i zgodna medicinska sestra, al’ ja sam samo razmišljala o hamburgerima, sočnim krompirićima, nekom finom kremastom kolaču, i da mi daju tu čarobnu tabletu, pa da onda sve bude okej.

Hladna pljuska je bila brojka na vagi. Neću vam otkriti broj, jer se damu za kile ne pita. Ali mi je odjednom postalo kristalno jasno. Ja sam debela krmača!

Pola limuna, voda, pa opet voda, pa neki šejk, za koji sami kažu da je bljutav, pa opet voda, limun… Ma na sve sam pristala, samo da se brojka na vagi smanji.

Kako mi ide i jesam li priživjela prvi tjedan, čitajte u mojem idućem istresanju duše na papir.

Otkrit ću vam da li je Liposukcijska dijeta mit ili stvarnost? Marketinška glupost ili stvarna preobrazba?

Melita