Majka- jedini pravi prijatelj bez interesa

Baš sam neki dan šetala gradom i malo promatrala ljude oko sebe. Bilo je mnogo majki koje su gurale kolica i puno zadovoljne djece. Svi su se činili tako prisni. Zašto onda većina te djece koja se nekoć nisu odvajala od svoje majke, danas je u javnosti ne bi ni zagrlili. Žalosno je što ljudi misle da im ona više ne treba kada odrastu, a zapravo im treba više nego ikad.

Majke pokušavaju odgojiti svoju djecu najbolje što mogu, no često puta tu istu djecu društvo preodgoji. Ono utječe na njih i djeca će učiniti puno pogrešnih stvari kako bi se uklopili. Ne shvaćaju da će se jednog dana to društvo možda raspasti, kada ćemo imati neki problem, možda nikoga neće biti da nam pruži ruku, jedino će majke uvijek biti tu da nas saslušaju.

One su te koje se žrtvuju za nas, još od prije našeg rođenja, jedine su osobe za koje sigurno znamo da će, bez obzira na sve, uvijek biti uz nas. Dale bi sve na svijetu da nama bude dobro, pa makar one ne imale ništa. Sjetimo se samo koliko noći su probdjele čekajući nas u strahu dok smo se mi negdje zabavljali, moleći se za nas da sretno stignemo kući.

U nedjelju je bio Majčin dan, i žao mi je što ljudi to tako olako zaboravljaju, a toliko ima sitnica koje se mogu pokloniti samo kao znak pažnje. Jedna ruža neće vam oduzeti puno vremena i novaca, a za uzvrat ćete dobiti najveću vrijednost- majčin osmijeh. Nismo ni svjesni koliko je lijepo dok ih imamo, jer koliko god imali godina, uz njih smo i dalje djeca. Lijepo je kada se netko brine za nas, znamo da smo nekome važni i zbog toga je svatko od nas poseban.

Uvijek slušajte svoje majke, jer jednog dana kada ćete trebati savjet, njih možda više neće biti. Nemojte da bude prekasno za neke stvari. Čak i kada mislite da ste u pravu, ispričajte se. Jer sjetite se samo koliko ste puta vi pogriješili, a majka je preuzela krivnju na sebe. Zapravo, što god učinili, nikada im nećemo moći dovoljno zahvaliti za sve što su učinile za nas. Ali, barem ih možemo poštivati, smatrati ih svojim uzorom i ustrajati u životu tako da ih jednog dana učinimo ponosnima.

Viktoria Šafranić