Morske ludosti na jednoj ljuljačci

Sjedim i razmišljam. Nekako se nadam da ću ovdje uz more lakše dokučiti što je to sreća. Ali ništa ne izlazi iz te moje glave. Jednostavno nema te definicije koja bi opisala nečiji neobuzdan osmijeh. E dragi moji, mene ova ljuljačka na kojoj sjedim usrećuje, i smijem se bez razloga, nemojte me pitati zašto, jer to ni sebi ne mogu objasniti.

Ali upravo te male sitnice i čine da se čovjek osjeća drugačije. I ne kažem da treba pobjeći od stvarnosti, ali od svijeta ponekad zbilja treba, jer jedino na taj način možemo uživati sami sa sobom.

Jeste li primijetili kako nam sreća bježi kada je tražimo glavom bez obzira?! Da, da, ona će ili doći ili neće. I nemojte se čuditi ako neće trajati vječno, jer ništa ne traje. Jedino dijeta, ona će valjda trajati vječno. Nema mi spasa. Sad sam opet na nekoj trećoj, a ljeto već prolazi. I onda se pitaš, pa kud se pola godine mučimo, da bi prošetali plažom kojih tjedan dana, i na kraju opet nismo zadovoljni. Čak ni na moru nisi opušten, stalno čovjek broji kalorije. Ali, čovječe, konačno ću nešto i uštedjeti, a ne da i zadnju lipu dam za hranu.

Sad me je čak i ova ljuljačka već počela živcirati, sve nekako brzo dosadi. Sjetila sam se kako bi me sada najviše opustio jedan krug sa jet skijem po moru, ali nemaš s kim. Čovjek je vuk samotnjak, rodi se sam, umre sam, i još se očekuje da se sam i zabavlja. Pa mislim stvarno, svi otišli na svoju stranu, a ja bi najradije našla neku žrtvu na plaži, da se malo sa mnom provoza. Nema veze što nikog ne poznajem.

Veseli me što ću barem navečer malo do grada, prošećeš tri kruga, i cijeli grad upoznaš. A grad pun galeba, i ostalih noćnih ptica, samo što oni tek idu sa plaže, kada sam ja već u zadnjoj fazi svog dana. E, dok se oni spreme za izlazak, ja već u krpama. Bože, gdje mi je mladost otišla, al mene trenutno navečer više usrećuje kartanje. Ali kad krenem gubiti, opet svu volju izgubim.

Muzika udara preko puta, i duša mi je tamo, ali tijelo se ne da dalje od ove ljuljačke. Možda bi se i ustala da mi netko da povod, ali pogledam lijevo, desno, nikog nema. Ma pustim ja sebi svoju muziku, zašto napraviti pet koraka i otići na neki after party?! Kakvo razmišljanje, a još mi nisu ni dvadeset dvije.

Oslabila sam od ove dijete, to se svugdje primijeti osim na mojoj kilaži. Na rubu sam inspiracije, ali neću vas previše zamarati. Meni je majka poslala knjigu, a ja je još nisam uspjela ni otvoriti. Budem, imam još četiri dana odmora, ako ništa, barem je naslov zanimljiv. Da ne duljim, vjerujem da se ni vama ne čita po ovoj vrućini. Tko je u blizini, neka slobodno navrati, znate gdje me možete pronaći.

Viktoria Šafranić