Jučer je bio najbolji dan u mom životu. Napravila sam zmiju iz prvog pokušaja i to dva puta zaredom.
Za vas koji ne znate, to je element koji se radi na šipci a izgleda nemoguće. Staneš bočno od šipke i primiš se nogoma visoko za šipku a glava ti je dole. Znači, naglavačke si na šipci, i onda se polako spuštaš dolje.
Dakle, nemogući element.
U grupi nas je taj dan bilo valjda 100, mislim naravno da nas nije bilo sto, ali imala sam ojećaj da nas je toliko. Došle su i cure iz Slovenije, iz drugih grupa, viših i nižih stupnjeva… Mislim da je bio pun mjesec jer nakon toga nisam oka sklopila od adrenalina koji me držao čitavu noć, pa čak i dan poslje… Ludilo je bilo u dvorani. Pozitivna energija mogla se rezati nožem koliko smo sve bile nabrijane na šipku.
Njih sto se izredalo na šipci, i sve su uspješno napravile zmiju. I onda je došao red na mene.
Rekla sam trenerici da ja to ne mogu i da je bezveze da uopće pokušavam, a ona mi je samo tihim i ozbiljnim glasom rekla: “ E, znaš šta Melita, sve su mi cure uspjele napraviti zmiju, pa ćeš i ti“. Naravno da sam joj se od srca nasmijala, jer mi nije uopće bilo jasno kako može biti tako sigurna, jer ja znam da ja to ne mogu i da nema šanse da se naglavačke popnem na šiku i još da se nogama i rukama držim za šipku i da se spuštam naglavačke. A onda mi je trenerica obrisala šipku i rekla ajde sad, kad si se tako fino nasmijala, gore na šipku odmah sad!
I onda sam uspjela. Nekim čudom sam se okrenula naglavačke primala nogama za šipku i tako se polako spuštala do poda. Čitava dvorana je bila oduševljana, što samo znači da nisam bila baš usamljena u svojem nepovjerenju. Kad sam se konačno spustila u najsenzualnijom elementu koji postoji, pitala sam trenericu kako sam ja to uspjela. Rekla je kratko: eto tako.
Pa eto tako, ako sam ja uspjela napraviti zmiju na šipci i naglavčke se nogma primiti za šipku, onda to može svatko. I doista vjerujem da sve žene, cure, djevojeke… ovo moraju probati!
Ne mogu vam opisati taj osjećaj, ali to vam je kao da se noću iskradete u kuhinju i ukradete komad najfinije čokoladne torte na svijetu, a u istom vas trenutku nazove simpatija koju već mjesecima škicate i izjavi vam ljubav. Tako vam otprilike izgleda „onaj“ osjećaj kad napravite nemogući element na šipci.
Znam samo da živim za trening i ne mogu dočekati dan kad ću opet ući u dvoranu i napraviti milijon trbušnjaka, vježbe istezanja i rastezanja i na kraju, da opet probam tu čarobnu zmiju.
Na vama je samo da me i dalje čitate i podržavate. Svaki vaš lajk puno mi znači.
Čitamo se uskoro i nadam se, vidimo u dvorani.
Melita Hanžek za Ana’s Sensual Fitness
Prijašnje kolumne možete pročitati ovdje:
“Putovanje od tisuću milja počinje prvim korakom”
Trbušnjaci, trbušnjaci, trbušnjaci…