Nevjera

Oprostiti ili ne? Kako dalje? Zaboraviti, vratiti istom mjerom, nekome se povjeriti ili čuvati tajnu i držati sve u sebi? Mislim da nam se, pri samom spomenu riječi nevjera, u glavi porodi milijun i jedno pitanje… Nevjera je jedan baš poseban fenomen. Na jednoj strani je osuđujemo, svrstavamo u najveće kršitelje našeg sustava vrijednosti te je razlog broj jedan zbog kojeg propadaju brakovi, dok na drugoj strani postotak ljudi koji varaju svoje partnere nezadrživo raste… Jesmo li licemjerni, vrijede li za nas dvojna pravila?

Velika većina ljudi je uvjerena da nevjera započne samim seksualnim odnosom, ali po mom mišljenju se nevjera dogodi mnogo ranije. Emocionalna nevjera se dogodi onaj trenutak kad počnete skrivati stvari od svog partnera, kad previše razmišljate o drugoj osobi (u seksualnom smislu), kad s drugom osobom razmjenjujete sms poruke eksplicitnog sadržaja, lažete partneru itd. Neki od vas će reći da pretjerujem, ali stvar je vrlo jednostavna: sve su to stvari koje bi vašeg partnera duboko povrijedile, ako vi niste ni pomislili na to, onda ste duboko zaglibili. Statistika kaže da u nevjeri još uvijek prednjače muškarci, no žene ne zaostaju previše i pitanje je vremena kad će se izjednačiti. No dok su muškarci sposobni duže održavati vezu pored braka i teško se odlučuju na razvod ili prekid veze zbog druge osobe, žene se u pravilu “odlučuju” na nevjeru kad je veza već dobrano u krizi i to im je u neku ruku bijeg…

Što učiniti kad se nevjera dogodi? Činjenica je da je otkrivanje nevjere vrlo stresna situacija koja nikoga od upletenih ne ostavlja ravnodušnim. Ovisno o tome kako daleko je sve otišlo, prevarenoj osobi se ruši svijet, gubi povjerenje, samopouzdanje, veza je definitivno ugrožena i prvo o čemu razmišljamo je prekid. No kad se stvari malo slegnu, na stvari treba gledati drugačije. Trebate se zapitati zašto je do svega došlo (i ako varate i ako ste prevareni) i je li vaša veza vrijedna spašavanja (to se prije svega odnosi na one koji imaju djecu, no pobogu, ne ostanite u lošoj vezi/braku “zbog djece” jer će ona najviše trpjeti). Najbolje rješenje je iskreni razgovor; pometanje problema pod tepih i pretvaranje da se nije ništa dogodilo je najgora moguća solucija, veza će definitivno pretrpjeti promjene. Ako partner pokaže iskreno kajanje i žaljenje, prekine kontakt s drugom osobom te se na sve načine trudi ponovo pridobiti vaše povjerenje – oprost je možda i moguć, ali vam definitivno slijedi naporno razdoblje preispitivanja sebe, veze, smislenosti, ukratko – svega.

Kad sam svoje prijatelje na Facebooku javno upitala što misle o nevjeri, dobila sam različite odgovore. Većina misli da je nevjeru teško oprostiti i da takva veza nema budućnosti, nekolicina je bila neodlučna a bilo je i onih koji su mi pisali u inbox jer sami varaju i partnerova nevjera bi im dobro došla da operu svoju savjest. Oni malo stariji i s više iskustva su pak priznali da ništa nije crno – bijelo i da odluka oprostiti nevjeru ili ne, ovisi o mnogočemu.

Slažem se i mislim da univerzalnog recepta kako se uhvatiti u koštac s nevjerom nema te da je svaki primjer primjer za sebe… No, negdje sam pročitala zanimljivu rečenicu i s veseljem ću je podijeliti s vama: bili vi vjerni ili ne, najvažnije od svega je da ostanete vjerni jednoj osobi – sami sebi.

Pozdrav!

Rosana Grubišić