Obećana zemlja

Prvi dio kolumne pročitajte ovdje!

Mislio sam si, kakva sam budala što prije nisam pogledao komentare na Foursquare-u! Ali tako je sve u Americi, zamamno, lijepo upakirano, privlačno… Uvijek treba zagrebati ispod površine.

Imao sam nevjerojatne sreće. Moja aplikacija je bila odbijena i mogao sam odahnuti. Čim sam došao doma otišao sam pogledati recenzije stanovnika tog mjesta i imao sam šta i pročitati. Kako je jedan čovjek to lijepo sročio: „Kada dostavljač pizze pokušava ući u naš kompleks onda je to vrlo teško jer mu se moraju elektronski otvoriti vrata. No kad su u pitanju sitni kriminalci, oni uvijek nađu način da uđu unutra.“ Skoro ko Balkan sistem!

Nije mi preostalo ništa drugo nego nastaviti potragu za stanom. Obišli smo još nekoliko mjesta ali ništa mi baš nije previše odgovaralo. „Aha, to je to“ trenutak je izostao. Kako donijeti dobru odluku kad su resursi limitirani?

U najjuži izbor za stan ušla su 2 mjesta: prvo je bilo nedaleko famoznog kompleksa kriminala i imalo je problem s čestim provalama te lopovima koji su kroz parking ulazili u zgradu. Zgrada je sama po sebi bila vrlo klaustrofobična bez ikakvih prozora, baš kao u nekim filmovima B-produkcije. Drugo mjesto je bilo lijepo, ali potpuno otvorenog tipa što znači da bilo tko može ušetati u bilo kojem trenutku. Ono najgore, prije godinu dana tu se dogodilo ubojstvo!

Sve se desilo na jednu običnu večer u studenom kad su se cura i dečko oko 9.30 navečer vraćali autom kući. Na parkingu su ih presrela trojica kriminalaca i pljačka je počela. Sve je bilo OK dok su oni surađivali no u jednom trenutku su ih ti lopovi tražili ključ od stana. Ovo je jedna toliko ozbiljna i delikatna situacija da će mnogim očima promaći potencijalne vrlo ozbiljne posljedice ovog čina.

Naime, lopovi žele opljačkati što više stvari i to im je jedini cilj. Ipak, što napraviti u ovom slučaju?Zamislite situaciju: surađujete s njima i otvorite im vrata kuće da odnesu što god žele, no kad ste jednom ušli u stan, oni Vam iza zatvorenih vrata mogu raditi šta hoće. Naposljetku, mogu Vas i ubiti a da to danima nitko ne sazna.

Lako je biti general poslije bitke no jedan je komentar na tekst o događaju bio prilično dobar: „Ja bih bacio ključ od stanaprema njima (lopovima) a ja bih počeo bježati na drugu stranu.“ To je zapravo jedna od najboljih stvari koju bi čovjek i mogao napraviti u toj situaciji. No naravno, takvo racionalno rasuđivanje je nemoguće u ovako stresnoj i opasnoj situaciji. Zato – što više čitamo, to smo pametniji.

Iz neutvrđenih razloga dečko se počeo suprotstavljati napadačima kad su tražili ključ od kuće i oni su ga ubili. Cura je uspjela pobjeći a nakon nekoliko dana sva trojica su uhićeni. Svi su bili klinci od 18-19 godina, sada svi u zatvoru. Ovdje ima jedna dobra životna lekcija: opasno je bahatiti se klincima jer su oni željni dokazivanja i vrlo lako će nekoga ubiti. Potvrdu tome nažalost imamo i kod nas u tragičnom slučaju Luke Ritza.

Dakle, Atlanta je opasan grad. Ubojstva, pljačke, hrpa droge na ulicama. Sve je to svakodnevica ovog grada s 5 milijuna stanovnika.

Ja sam još uvijek tražio novi stan. I sada, što odabrati? Prvo? Drugo? Nešto treće?

Na moju žalost, vremena za treće nije bilo. Zato se vraćam na prijašnje pitanje: kako donijeti dobru odluku kad su resursi limitirani?

Frend i ja smo analizirali i razgovarali o svemu. Evo što smo zaključili.

Mjesto broj 2 je imalo dosta dobre ocjene bivših stanovnika, problem što je potpuno otvoreno i dakako, poprište stravičnog zločina. Ne baš mjesto gdje bih htio živjet.

Mjesto 1 je imalo lijepe stanove, jeftiniju rentu i problem čestih provala u stanove (uz moguće susretanje kriminalaca na hodnicima). Zvuči malo bolje, ali ne baš sjajno.

Što bi Vi odabrali?

Pišite na glamour@glamour.hr