Posljedice promašene ljubavi

Pišući iz perspektive jedne ljubavnice, bezobrazno ostavljene radi treće žene ( ne supruge ), našla sam se u nezgodnoj situaciji. Bijesna, ljuta, tužna, povrijeđena, usamljena, teško da će riječi naći dobar opis te siline osjećaja koje su mi prolazile tijelom. Neizbježna pitanja „Zašto baš ja?“ i „ Što je meni ovo uopće trebalo?“ Popraćena osjećajem krivnje zbog naočigled katastrofalnih posljedica ne olakšavaju mi život ni koliko je crno pod noktom. Ponekad se nađem u gradu, priviđa mi se njegov auto, priviđa mi se ona sa djetetom, sanjam ih zajedno… Zadnji put mi se dogodilo da sam od stresa i boli ostala bez daha. Suze su same od sebe počele teći a tješila sam se nadom da je to sve samo faza zaborava koja će rezultirati navedenim. Čak i da je, sporo prolazi.

Ovaj me grad guši, više ne vidim sunce kakvo ga vide ljudi oko mene, više me ništa ne tješi i povukla sam se u sebe. Ovo nije pismo oprosta, zaborava ili ispovjedanje. Ovo je sve dio faze iskupljenja. Previše sam toga dopustila i sebi i drugima, i sad sam doslovno nigdje. Ima dana kada ostajem u krevetu, bezvoljna i depresivna. Ima dana kada odlazim na javna mjesta sa nepoznatim brojevima, smišljajući kako da ga stresem da i on shvati što je učinio, a onda dođem do ideje da trošim misli uzaludno – on sigurno ne misli na mene. Ima pametnijeg posla, uostalom… ima i dijete. S drugom curom.

Pitam se što bi rekla njegova žena? Ponekad si dopustim biti zločesta, pa maštam o tome da joj napišem pismo, poruku, sms. Majka njegovog vanbračnog djeteta srećom je bila dovoljno revna da pronađe njen broj, pa mi ga je dala, a on ga potvrdio. Eno još uvijek mi stoji u sobi na platnenom panou, obješen kao trn u oku. Imam i pismo već napisano, sa priloženim slikama da se zna da ne izmišljam, samo čekam dan da mi pukne film pa ga pošaljem. A onda opet, nisam li već dovoljno sranja sama sebi učinila, ne treba mi na savjesti i nečiji raspad braka.

„ Poštovana gđo. Š…….,

……………………….“

Možda neki sms? Jednostavan, jasan i odriješit. „ Vaš suprug ima dijete sa drugom djevojkom „ ?

Otišla sam skroz kvragu. Pucam po šavovima, ali u slučaju da čitaju i njegove pristalice, ne laskajte si, nije samo zbog njega. Više nemam kontrole nad sobom. Šaljem impulzivne poruke, razdražljiva sam i sama sebi postajem stranac. Ne prepoznajem se više u stvarima koje su mi bile drage, tražim izlike umjesto da riješim probleme, postajem borac u potpuno nevažnim ratovima, a pravi me problemi uporno ruše. Slanjem nekog upozorenja toj ženi, pružilo bi mi toliko olakšanje… Možda mi čak u mojoj glavi i umanjilo moju krivicu u cijeloj priči time što bi priznala sve, izišla na vidjelo, ‘spasila je’ iz očajnog i lažnog braka? Nije na meni da to radim. Samo znam da ovo unutarnje izjedanje i kajanje više nije humano. Zalužujem svašta, ali baš ovo… Tko zna. Možda je sad konačno red na meni da budem vještica, a da drugi trpe MOJ TEROR.

S druge strane ove priče mog malog, tužnog života ( sarkazam, naravno ), načula sam da mi se sprema prosidba. Jedan bivši, jako drag dečko počeo je intenzivno sa mnom komunicirati, družiti se i obnavljati stare uspomene i osjećaje. Nakon našeg kratkog suživota zajedno i veze od gotovo godinu dana, primio je poziv da je njegova bivša djevojka rodila dijete i naravno da je otišao k njoj s ciljem da od nje napravi časnu ženu, reklo bi se danas. Rastanak nam je oboma teško pao, ali to se moralo napraviti i iznimno sam ga zbog toga cijenila. Kad se vratio, nekako smo izbjegavali kontakt i nakon neuspjelih pokušaja, sastali smo se nedavno i tako je priča ponovno krenula. Ona je njemu lagala, nikakvog djeteta nije nikada ni bilo, a on me i dalje voli.

Što će od toga biti, ja ne znam. Nadam se samo boljem početku i voljela bih pronaći način da se riješim prošlosti, oslobodim se ogorčenosti, ljutnje i tuge, i krenem sa osmjehom u neke nove pustolovine. Tko zna, možda to ovog puta i uspijem!

Juliet