Kaliopi: Romeo je jedan od onih, jedan i jedini koji je imao priliku da me upozna još kad sam bila djevojčica i bukvalno, rasla sam kraj njega, To je bio moj prvi muž s kojim sam prije toga već gradila karijeru s grupom Kaliopi, on je najsenzibilnije znao oslikati moju dušu u pjesmama. Pritom Romeo je veliki poznavatelj žena i točno zna napisati stihove i da sroči misao koja meni tisuću puta padne na pamet u toku dana. Ja tako nikad ne bih mogla.

Kaliopi: Bila sam u Beogradu na snimanjima i stigao je telefon glavnog muzičkog urednika makedonske nacionalne televizije i rekao je kaliopi, danas je donešena odluka na odboru da ove godine ti predstavljaš makedoniju na Eurosongu. MOLIM? Rekao je da hitan treba odgovor i ljudi već čekaju da objave vrijest. Rekla sam hvala na odluci, polu zbunjena, i zatvorila telefon pa ostala u šoku, jer sam shvatila da idem u Baku a nemam pojma niti gdje ću, s kime ni kako. Naravno, prvo je pitanje bila pjesma jer, bez obzira na moju bogatu biografiju, norvinari su očekivali da će se pojavii neko čudnovište koje će tamo gaziti, neće davati intervjue i ne znam što, baš je takva bila perceprcija o meni, a prvo sam mislila da pjesma mora biti više nego dobra, nešto što će mene udariti a onda i sve druge. Makedonska televizija nije me pozvala samo kao izvođača već i kao autora, dala mi je slobodne ruke da odredim što ću jer su znali da na kompromise ne pristajem. Stvarala sam pjesmu, javljala sam se mnogim bliskim autorima i suradnicama, svatko je nešto poslao ali nije to bilo to pa sam nazvala Romana. Rekla sam mu da idem na Euroviziju jer je to moj dječački san i da to trebam napraviti da zemlju predstavim kako ja najbolje mogu. Rekao je da se čujemo u prosincu i molila sam ga da mi šalje pjesmu, a on mi je pustio preko telefona iz studija demo snimak na kome on pjeva. Prva tri takta, ja sam bila očarana. Krenule su mi suze, i zamolila sam ga da napravi tekst. Ja sam napravila tekst, on je došao i svirao po klaviru, te rekao „ crno i belo e se“. Tako se uklopilo u sve što sam napisala, tako da je on samo to začinio, te smo poslušali pjesmu par puta, završili je i tako je nastala.

Kaliopi: Bilo je dogovora da bi zadnje dvije strofe bile na engleskom, no Romeo je bio odlučan i govoroio da je to prilika da predstavim zemlju na materinjem jeziku, da ljudi razumiju tvoje emocije. Nakon toga doživljeli smo preko dvejsto covera, ljudi iz cijelog svijeta, od Kineza do Paragvajaca, Belgijanaca, Engleza, Francuza, svi pjevaju „crno i bijelo“ na makedonskom. Ima li ljepšeg priznanja od toga? Sa Eurovizije vratila sam se sa nevjerovatnim mirom u duši, sa zadovoljstvom i velikom srećom jer ta dva tjedna ljudi su me primali, emocije su bile velike a doživila sam i da se njemčaki novinar rasplače. Živjela sam deset godina u Švicarskoj i znam kako su ljud prema sjeveru uzdržani prema ispunjavanju emocija, naime ih ni nemaju, zatim ljudi koji su nosili Makedonsku zastavu jer ja nisam imala svoju publiku ali tamo sam na kraju imala toliko fanova iz Španjolske, Izraela, Francuske, ljud koji su mi prilazili imali su moje cd-e, znali su moje pjesme… Bila sam općinjena drugim svijetom koji nema veze sa mojom karijerom. Sve sam zaboravila, a u tom trenutnku bio je samo spomen djevojčice koja je kao mala pobrala nagradu na glazbenom festivalu i sanjala veliku priliku da zapjeva na Eurosongu.

Kaliopi: Ja sam dijete koje je odraslo na ovim prostorima i odličan je osjećaj znati da je fan club obožavatelja velika obitelj sa fanovima iz cijelog svijeta.

Kaliopi: Kad mi ljudi prilaze, ja sam otvorena jer smatram da je to trenutak razmjene u kome oni misle da meni nešto uzimaju, neki se čak i boje, a nisu ni svjesni koliko puno kod mene ostavljaju. Toliko daju sebe u svemu da je to moja glavna vodilja. Neki misle da sam ovdje zbog fanova, ali sam tu radi emocija, da ih dotaknem i da se vidim u njima. Da sam htjela pjevati sama za sebe, pjevala bih u kupaoni.

Kaliopi: Jako je jednostavan, emotivan ali vrlo ekspresivan.

Kaliopi: Radila je Roze Trajčevska – Ristovka a za Euroviziju sam nosila Armanijevo odijelo. Bila mi je vizija da bude sve gothic, jednostavno ali elegantno. Roze je sklopila styling za ekipu, i bio je pun pogodak jer je sve bilo čisto i jednostavno, nismo htjeli spektakularne efekte i odjeću. “Suludo je trošiti novce na tako nešto ako Umberto toga možemo Kaliopi kupiti pet novih haljina” – Kaže Romeo.

Volim slušati Romea kad priča, pogotovo u poslu mu beskrajno vjerujem, a i kao čovjeku. Mi smo obitelj, imamo naše dijete skupa I pored toga što svatko živi svoj život, imamo naše živote. Ja znam da su te veze nekako neprekidive.

Kaliopi: Surađivali smo jako malo, ali I ono što smo surađivali ostalo je zapamćeno. On je bio jedini s kojim sam mogla biti na istoj valnoj dužini. Karijere su nam išle jednim tempom koji nam nije dozvoljavalo da se više upoznamo. Imali smo jednom, to nitko ne zna, kad je Toše radio album sa preradama makedonskim pjesama, zvao me producent da pjevamo Jovanka Jovanke zajedno, I što se dogodilo? Imali smo tada ugovore sa dvije konkurentne mobilne kuće, dogodio se sukob interesa i bilo je grozno. Danas znam koliko je to pogrešno, nekad smo kao umjetnici morali raditi velike kompromise i bili smo jako nesretni. Koristili smo ipak svaku priliku kad bi zajedno nastupali, sjećam se bio je jedan veliki koncert u Makedoniji na velikom nogometnom stadionu, Toše i ja zajedno smo otpjevali – ako se dobro sjećam – Let it be. Neću zaboraviti kad je radio album, menadžerica mi je dala pjesme da mu uredim tekstove, ja inspiracije nisam uopće imala. Mučila sam se ali nisam mogla njemu napraviti tekstove i to mi je krivo, i dan danas me proganja. Nikad nisam silom mogla raditi, sve je moralo biti krajnje iskreno. Pričam o njemu, kao da je još uvijek tu. Bio je posebna duša, vokal, karizma. Jedan u milijun.

Kaliopi: Da, te neke lake note su ogledalo stanja društva u kome živimo. Iako netko kaže da nema veze s ničim, varaju se. Uzevši u obzir način kako političari razgovaraju međusobno i kako vode svoje države, do toga kako trgovci trguju, tko će kome što podmetnuti, ukrasti. Čast je trenutno na tabeli na vrlo niskom mjestu, sistem vrijednosti je poremećen. Ljudi više ne znaju što bi, mediji propagiraju sve i svašta, ljudi konzumiraju stvari koje nisu odraz kvalitete, ali opet, to je jedno stanje u kome uvijek, ja kažem – u jednom polusvijetu katkad nikne jedan divan cvijet, i tu se nađe netko tko osvijetli tu scenu kao sunce, a ima takvih ljudi puno. Ja ih ne dijelim na žanrove, muziku ja ne dijelim po kategorijama. Ne volim kad netko kaže da ne sluša narodnjake – ja slušam, ali dobre narodnjake, kvalitetne i u novokomponiranim narodnjacima ima tekstova da se čovjek smrzne. Kad se sjetim Tome Zdravkovića i njegovih pjesama koje su nastajale, tu je i poezija unutra, i pjesme i super tekst, muzika. To su novokomponirane pjesme, nisu izvorne ali vrijede. Imamo Bregovića, Zdravka Čolića, pa čak i Severina, koliko god o njoj krivo govore, ona radi svoj posao i svaki od njih radi kako valja i kako treba. Daj Bože da svi tako rade, mnoge grupe koje su se bile izgubile, ponovno se vraćaju, recimo Srebrna krila, to je divno! Imamo Parni valjak, ja sam bila u Areni kad je bio koncert, bio je divan osjećaj. Imamo i legendarnog Bebeka, Tereza, Josipa, Vlatko Stefanovski koji je kod nas definirao Lepi Sol, sad svira sa svojim triom, imamo Bajagu, Masima koji je fantastičan, Indexi i prijatelji. Ima tu kvalitete koja se uvijek izbori od tog vještačkog virusa koji truje čak i mlade, jer danas je puno lakše kupiti jeftino piće, slušati jeftinu glazbu, nove genracije nemaju od koga učiti jer su svi nešto pretjerano zauzeti. Ja kežem – najbolje je da se svatko od nas, tko je spreman sve uložiti sve u ono što radi, potrudi napraviti najbolje a da pruži narodu odušku za dušu kroz pjesmu, da pritom ponudi kvalitetu, da ne bježi od onoga što je. Ja ću sa ovim albumom MELEM potpuno vratiti u korijen ono što jesam i tko jesam, ali će to biti tako rađeno da svatko tko je rođen na ovom prostoru bude ponosan, pa će si to moći pustiti i Amerikanci, Englezi, Francuzi, i a da pritom kažu da je to autentična glazba s ovih prostora. Nestrpljivo očekujem da čujete album koji trenutno raduje moje srce ali jedva i čekam da krenemo sa koncertima jer mi to užasno fali. Eurovizija je uzela osam mjeseci mog života.