Za neke osobe u našim životima spremni smo učiniti sve, odnosimo se prema njima s poštovanjem i naklonošću, a onda nas upravo te iste osobe razočaraju do te mjere da ni sami ne možemo vjerovati da se to dogodilo. Zašto se to uopće događa? Odgovor je jednostavan, takva osoba jednostavno ne može primiti tu količinu dobrote jer nije navikla na nju. Kada takve osobe krenete obasipati dobrotom, samo se razočarate jer njihovi postupci nisu u skladu s vašima.

Neki ljudi jednostavno nisu u stanju, niti su spremni primiti onoliko dobrote, pažnje i naklonosti koliko im mi možemo dati.  

Poklanjamo im toliko svoje energije i svog dragocjenog vremena, ali takve osobe to ne mogu podnijeti. Njih ne treba navikavati na dobrotu jer im ona jednostavno nije potrebna, a naša ljubaznost i pristupačnost čine im se pretjeranim i bespotrebnim.   

No, kada se takva osoba navikne na našu dobrotu i ponašanje prema njoj, u tim trenucima počinje nas uzimati zdravo za gotovo, a nakon toga slijedi razočarenje s naše strane, a takva osoba misli kako nije učinila ništa loše. Svatko od nas trebao bi naučiti razumjeti i prihvatiti razočarenje i iz svakog iskustva, bilo ono loše ili dobro i izvući pouku iz njega.

Trebamo shvatiti i prihvatiti da svatko od nas ima mjeru za dobrotu i dobre međusobne odnose. Ako ne želimo biti razočarani, važno je da uvijek budemo spremni upoznati osobu do kraja, prije nego li joj poklonimo svoje dragocjeno vrijeme, dobrotu i naklonost. No, jako je važno zapamtiti da i previše dobrote nije uvijek najbolje rješenje.

Što prije shvatite kako nije uvijek dobro davati previše sebe drugima, osim ako nisu zaslužili, biti ćete sretniji.  

Kada upoznajete nekoga novog, dajte si svo potrebno vrijeme kako biste istinski upoznali tu osobu prije nego li joj pružite svu svoju naklonost i dobrotu, a na kraju ostanete razočarani i povrijeđeni.

Neke osobe jednostavno ne zaslužuju našu dobrotu i zato pazite, jer često nas razočaraju baš oni ljudi od kojih to najmanje očekujemo.  

Mel