Priče jedne blagajnice

Radim na blagajni, a dok ovo pišem sam na pauzi od 30 minuta. I ni minute više, pa ću biti brza, jasna i kao i uvijek – glasna.

Al’ ovo vam moram reč’.
Hrvati jedu samo dva puta godišnje!
Majke mi. Mi jedemo samo na Uskrs i na Božić.
Sve druge dane jedemo paštete i valjamo bureke.
Evo, već tri dana za redom, uvjerana sam da mi nešto džabe u dučanu dijelimo.

Znači, to su gužve do Kine. Kupuje se baš SVE. Od igle do lokomotive. Doslovno. I sve na veliko. I nije bitna cijena. Nego količina. Što više to bolje.

Znate onako, daj meni i samo meni, i nije me briga za ostale.

Tužno, al’ na žalost, istinita priča.

Evo i primjer za dokaz. Jedan naš prvi hrvatski, nadobudni poduzetnik, obrtnik, temelj ovog našeg malog društva, JPG- ovac (to su vam oni što prodaju ono što sami uzgoje i odhrane), u ovoj ćemo ga priči nazvati – gospon MESAR.
Gospon Mesar hodočasti po dučanu već tri dana od sedam ujutro i kupuje domaće uzgojene janjce po ukršnjoj promotivnoj cijeni od 8,99 eura. Kupio ih je 150. Slovima stotinuipedest. Janjaca. Za lanac svojih mesenica u kojima ih prodaje pod DOMAĆU vrlo vjerovatno pašku janjetinu, po evropskoj cijeni od 29 eura za kilu.

Blago nama, kažem vam, naše poduzetništvo je neiscrpno. Mogućnosti za muljažu na svim nivoima – neograničene.
Jedino mi žao naših janjaca s Paga. Njih nitko nije stavio na ražanj ovog Uskrsa.
Samo nas rvate vrte. Al neka nas.

Mi smo super pošteni i pobožni 45 minuta kolko traje misa, a i ne jedemo meso za vrijeme posta.
Moram sad nazad na blagajnu. Gotova je pauza.
Sretan vam Uskrs i dobar vam tek.

P.S.
Danas radimo do 22:00 sata.
Na sam Uskrs i Uskrsni ponedjeljak NE RADIMO. Pomirite se s time.

P.S.S.

Nemamo mladog luka. A ni janjetine.

***

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna.

Trinaesta blagajnica

Slične vijesti

Klasika za Uskrs:

Dino Merlin: Ruža za nastradale u poplavama

Fokus na mene, ne na kožu

Kruha i igara

Ultra Europe Festival