Prvi trening u 2015-toj godini

Znate ono kad ne trenirate mjesec dana, samo sjedite, ako možete, legnete i jedete? Život vam se vrti oko odlaska u kuhinju, kupaonu, spavaču sobu i onda opet kratki izlet do frižidera. E, tako sam ja živjela posljednjih mjesec dana, uglavnom zbog božićnih, novogodišnjih, pa opet božićnih, pa opet novogodišnjih praznika… jer, ipak smo mi u kući odgojeni kao vjernici, pa bogato slavimo sve praznike u kojima se jede i pije, a takvih je, hvala Bogu, u posljednje vrijeme bilo puno. Sva sreća da je Bog samo jedan. Ne smijem ni pomisliti što bi se desilo s mojom kilažom da ih je više.

Napokon sam skupila mrvice dostojanstva i vratila se u Ana’s Sensual Fitness. Iako sam već na trećem stupnju, trening je izgledao očajno. Sve me je boljelo. Trbušnjaci su mi bili pravo mučenje, mogu se zakleti da sam osjetila svaki kolač, sarmu i francusku koju sam elegantno smazala u svrhu slavljenja Boga. Moram priznati da sam pravu milost osjetila tek kada je trenerica viknula: „Kratka pauza!“

Očaj u dvorani postao je veći kada smo ponavljali elemente na šipci. Ništa nisam znala. Ni krijesnicu, ni balerinu, a da ne pričam o obrnutoj balerini, Petru panu… Činilo mi se kao da sam pala s Marsa i da prvi put u životu vidim šipku. Nisam uopće znala što da radim. Di ide koja ruka, noga… Da ste mi samo mogli vidjeti zbunjenu facu…

A onda je krenula rutina. Moj omiljeni dio treninga. Ples koji je vrhunac vježbanja. I opet ćorak, zaboravila sam koreografiju, pola rutine sam otplesala smijući se sama sebi, a drugu polovicu uopće nisam odradila.

Divno čudo u obliku moje trenerice, rekla je da je to normalno i da sam se „dobro izvukla“ dodajući neke svoje izmišljene elemente, poput izmišljene obrnute balerine, koja nije ni slična pravoj obrnutoj balerini, koju, sve i da hoću, nikada više ne bih mogla ponoviti.

Sva sreća, samo jednom u životu postoji prvi trening nakon praznika u ovoj godini.

S obzirom na to da sam nadnaravno tvrdoglava i poznata sam po tome da idem glavom kroz zid, riječ ODUSTAJEM mi je apsolutna nepoznanica.

Sutradan sam na trening došla 15 minuta ranije, naoružana L karnitinom, magnezijem i vodom. Odradila sam dupli trening. Jedan na 9+++ i jedan na 1 stupnju. Cure koje duže treniraju znaju što znači odraditi WORKOUT na devetom stupnju. Tu milosti nema. Muzika je toliko glasna da možeš sazivati sve bogove i svece, al đabe ti je, nitko te ne čuje.

Prije nego naučimo hodati, kažu da, naučimo puzati. Tako je i na treningu prvog stupnja. Uči se senzualno puzanje. I to nije nimalo lako i jednostavno kako se čini. Tako da, nemojte misliti da na Workoutu prvog stupnja teče med i mlijeko. Tamo se rade najsporiji trbušnjaci na svijetu za koje imaš osjećaj da traju milijun godina. Ali onaj osjećaj nakon…

Nakon samoubilačkih 240 minuta treninga, konačno sam došla na svoje. Trbušnjaci su mi sad mila majka, a šipka i ja smo se pomirile pa smo si ponovo najbolje frendice.

Treći stupanj je super, workout je mrvicu jači nego na drugom stupnju. Učimo se penjati na šipku, što na prvi pogled izgleda kao nemoguća misija, ali uz pomoć ostalih cura s treninga i trenerice, uspjela sam se popeti na trećinu šipke. Iako penjanje izgleda nemoguće, spuštanje niz šipku se čini puno teže.Novosti u rutini su prava poslastica. Nakon uspješnog skidanja majice, slijedi skidanje hlača. Za sada sve teće glatko i prema planu, a hoću li se uspjeti popet na vrh šipke pročitajte u sljedećoj kolumni.

Melita Hanžek za Ana’s Sensual Fitness