Sretni parovi: mit ili stvarnost?

Nekada davno vjerovala sam u ljubav. Vjerovala sam da ljubav pobjeđuje sve, da dobro pobjeđuje zlo i da istina uvijek pobjedi laž. Onda sam se udala.

Nakon braka, o kojem ne želim niti razmišljati, a kamoli pisati, otkrila sam da je jedina veza u kojoj želim biti ona sa samom sobom. No, ovo nije kolumna o propalim vezama i lošim muškarcima. Ovo je priča o sretnim parovima koje svakodnevno viđamo po gradu kako se drže za ručice, ljubakaju, doslovno gugataju i strašno su naporni sa svom tom silnom radošću koja zrači ljubavlju, razumijevanjem i poštivanjem.

Nekolicina mojih sretno zaljubljenih prijatelja otkrilo mi je svoju tajnu. Iznenadila me njihova vjera u ljubav nakon propalih veza. Iako čvrsto vjerujem da svaki par čuva nekog kostura u ormaru, oduševila me njihova otvorenost, iskrenost i spremnost da svoju intimnu podijele sa mnom.

Sretni parovi ipak postoje!

Nisam vjerovala svojim ušima kada je partner moje prijateljice otvoreno govorio o svojim osjećajima. Na prvu, bila sam uvjerena da mulja i da se radi o dobro uvježbanoj predstavi za javnost, no nakon par intimnih odgovora shvatila sam da govori istinu.

Ona je njegova srodna duša, ona ga upotpunjuje, ona ga razumije, ona mu vjeruje… On bi umro za nju ako treba. Dijele i zlo i dobro… Od svih tih superlativa zavrtjelo mi se u glavi. Kako je uopće moguće da sa 50 i kusur godina, nakon tone loših iskustava, tako slijepo vjeruješ u ljubav?

Oboje su rastavljeni, brak su prekinuli na ružan način, a komunikacija sa bivšim supružnicima svodila se na vrijeđanje i prijetnje. Nisam mogla a da se ne zapitam odakle im samo hrabrosti da nakon takve veze uđu u nešto novo?

Otac je onaj tko odgaja dijete, a ne onaj čije ime piše u rodnom listu!

Većina mojih prijateljica ima djecu iz bivših brakova. Sigurno nije jednostavno uplesti dijete u novu, emocionalnu vezu. Hoće li to dijete prihvatiti novu osobu ili ne, ovisi o odnosu kojeg imamo s vlastitim djetetom i o načinu na koji se odnosimo prema životu.

Tako su djeca mojih prijateljica povezanija s maminim novim partnerom, nego s drugim, biološkim, roditeljem. Iskreno, meni je čitava priča više sličila na jeftinu američku produkciju ljubavne komedije nego na stvarnost, no ipak su me uvjerili u suprotno. Kćer moje prijateljice otplesala je maturalni ples s maminim dečkom, a ne sa svojim ocem! – Izjava je koja me mučila danima… Muškarac koji će prihvatiti tuđe dijete kao svoje? Ljubav iznad ega? Nemoguća misija? Mit ili stvarnost?!

Više od priče o nesebičnoj, vječnoj ljubavi iznenadio me način na koji su se upoznali.

Internet dating service

Čudni su putevi gospodnji, rekla je jedna moja prijateljica koja je svoju srodnu dušu upoznala u taxiju. Druga je, nakon katastrofalnoga braka svoju ljubav upoznala preko prijatelja, a njih čak sedam upoznalo se preko interneta!

Jednu moju prijateljicu privuklo je njegovo korisničko ime, pa mu je ona prva poslala poruku. Veća vjerojatnost je da na vrbi rodi grožđe nego da velika većina žena to napravi. No čestitam na odvažnosti, jer nakon nakon njene prve čarobne poruke uslijedila je veza koja traje punih sedam godina.

Ostatak mojih prijateljica, koje su sreću potražile na netu, kažu da su zaljubile u riječi na ekranu. Nakon par mjeseci dopisivanja, skupile su hrabrost i upoznali se uživo. Prema njihovim riječima desilo se čudo, čule su sirene, vidjele su vatromet neposive kemije, nešto je divlje bilo u zraku, dogodila se ljubav na prvi pogled, strast, požuda… kako god to želite nazvati, no oni su nakon 3, 5, 7… godina još uvijek sretno zaljubljeni, drže se za ručice, ljubakaju i guguću. Kažu da su zajedno u dobru i zlu i da će ostati tako dok ih smrt ne rastavi.

Brak ili zajednički život?

Čini mi se kako je institucija braka, izgubila na važnosti potpisom rastave na sudu.

No ipak vjerujem da svaka žena želi taj čarobni prsten pod svaku cijenu i deset puta ako treba. Sve dok se ne pojavi princ na bijelom konju. Ipak su nas odgajali da bajke postoje i da svaka od nas zaslužuje biti princezom.

Jedna od deset sretnih veza završava brakom, ostale su na probnom roku u zajedničkom životu. Zakonski gledano, nakon tri godine godine pod istim krovom, računa se kao da su u braku, no ipak ćemo ih teško vidjeti pred matičarom.

Prvi brakovi često su opterećeni problemima, djecom, neiskustvom u roditeljstvu, osobnom nesigurnošću i nespremnošću na komunikaciju. Zato su drugi brakovi uvijek uspješniji.

Tragovi loših iskustva ili nedostatak romantike?

Iako mnoge žene tvrde da bi ih pred matičara mogli dovesti jedino na prevaru, velika je i debela laž! Vjerujem kako sve očekujemo muškarca koji će nam skinuti zvijezde s neba, tješiti nas kada nam je teško, ohrabrivati nas kada smo nesigurne i nasmijavati nas do suza.

Nekako je romantično vidjeti muškarca u zrelim godinama kako kleči na koljenima ispred svoje srodne duše, a i krajičkom svoga srca vjerujem da je to san svake žene.

Dok zamišljam taj prizor možda i ja na trenutak povjerujem u iskrenu i pravu ljubav… do tada, pustit ću vas da vjerujete u bajke i reći vam kako ljubav zaista postoji!

Melita