Zanimljivo je kako mislimo da sve što je dobro, onda kada je dobro, ne zahtjeva našu pažnju, našu pozornost ili fokus. Zaboravljamo da apsolutno sve što postoji treba energiju da bi preživjelo.
Mi dajemo energiju kroz fokus. Gdje je naša pozornost, tamo je naša energija, to hranimo. Istu logiku treba primijeniti na vezu bilo koje vrste: partnersku, prijateljsku, roditeljsku…
Naši odnosi se često pogoršavaju zato što se isprva fokusiramo na vrline, na pozitivu, a nakon nekog vremena to počinjemo zanemarivati te se fokusiramo na mane i ostale negativnosti.
Što je više pozornosti na manama, one obuhvaćaju više naše percepcije vezano za osobu s kojom smo u odnosu. Odnos postaje sve tamniji, realnost postaje onakva kakvu mi vidimo kroz naše filtere. Naše naočale kroz koje gledamo svijet postaju sve tamnije i priča se vrti u krug.
Na negativnosti i mane stavljamo sve više fokusa, zatim one bivaju sve veće i mi imamo sve veću reakciju stvarajući još više negativnosti. Tako se priča vrti u krug sve do puknuća odnosa ili do nekog drugog faktora iznenađenja.
Da biste odnos održali na životu i ne samo to, nego ga još poboljšali, trebate na njemu svjesno raditi. Uvijek vidjeti najbolje u drugima. Obzirom da je svijet ogledalo, sve će vam se vraćati, a vi ćete uživati. Ako je dozvoljeno nositi crne naočale, zašto bi bilo zabranjeno nositi ružičaste naočale? Probajte! Uživajte!
Pozdrav od Anite s ružičastim naočalama!