Dobar izgled zahtjeva puno truda. Al ne onako puno kako si vi mislite, nego barem još tri puta više.
Ako ste mislile da vam je život težak i da imate previše obaveza uz djecu, posao i muža, te da nemate vremena za trening, prevarile ste se. Otkrit ću vam tajnu, imate vremena za sebe, samo je pitanje da li to stvarno želite.
Nije da vas ne razumijem, sigurno sam se 100 puta upisala na neki fitness, platila članarinu i čvrsto obečala da neću propustiti niti jedan trening. Ali šipak, uvijek je nešto bilo važnije. Ili je frendica slavila rođendan, ili sam dobila one ženske stvari, ili je baš počela moja omiljena serija… Uvijek je nešto drugo bilo važnije od mojeg treninga.
Mi balkanci kakvi jesmo, najrađe bi da nam se vrati novac ako propustimo trening. E, toga u razvijenim zemljama nema.
Nedavno sam pročitala članak o životu u Finskoj u kojem piše da ako zakasniš na trening plaćaš kaznu, a ako ne dođeš na trening plačaš dupli trening. E, to je disciplina. I ako se ne držiš te discipline lupe te tamo gdje te najviše boli – po novčaniku.
Meni je to naravno zvučalo nevjerovatno, totalni Science Fiction. Ali nije. Jer moj odlazak na trening nije samo moj odlazak na trening. Tu je i priprema trenera. A na moje je mjesto mogao doći netko tko stvarno želi trenirati.
Poučena europskim iskustvom, nikada nisam propustila niti jedan trening otkad sam u Ana’s Sensual Fitnessu. Ne zbog novčane kazne, koja još uvijek kod nas ne postoji, ili zbog toga što sam sam njihova ambasadorica, nego zbog sebe. Jer na kraju krajava, ovdje sam samo zbog sebe. Ne zato da bi oduševila prijatelje i rodbinu svojim novim umjećem. Ili da bi zadivila nekog frajera. Nego baš onako jako sebično, čisto i iskreno – radi SEBE!
Nakon dva mjeseca svakodnevnog treniranja, brzgog hodanja od Malešnice do Jaruna i natrag vikendom, regulirane prehrane, mogu ponosno reći da se polako, ali sigurno, vraćm sebi.
Mislim da sam napravila 83656492 trbušnjaka. I svaki put su sve jači, sve brži i sve ih je više. U životu ih nisam napravila koliko u ova zadnja dva mjeseca. I kad čujem riječ “trbušnjak” sjetim se svakog čipsa, smokića i čokoladice koju sam stavila u usta. I onda mi bude teško. Dođe mi da lupam glavom o šipku, ali se suzdržavam, stisnem zube i napravim ih duplo više. Sebi u inat.
Htjela bih vam napisati kako je trening lagan i jednostavan, ali bih vas slagala.
Užasno je teško. Pogotovo su teški prvi trenzi. Nisam znala što mi je bilo gore: grčenje mišića za vrijeme treninga ili upala mišića nakon treninga. Naravno za sve postoji lijek, pa se tako u obaveznoj kućnoj ljekarni našao magnezij prije treninga i lupocet nakon. Ali onaj osjećaj nakon… bez obzira na bolove, to vam ne mogu riječima opisati. To je čista nirvana.
Sat počinje opuštanjem, a završava plesom. Imam osjećaj kao da je netko ušao u mene, za vrat primio sve negativne emocije i izbacio ih van. Mir duha nakon dvosatnog treninga je čudesan. Osjećamse lagano kao perce. Imam feeling da se mogu popeti na Mount Everest u jednom dahu.
Drage moje, da, teško je. Lijem krv, suze i znoj. Osjećaj koji dobijem nakon treninga tjera me da želim više i jače. Zbog tog čudesnog osjećaja ne želim propustiti niti jedan work out.
Možda još uvijek ne izgledam kao top model, ali sam vedrija, veselija i opuštenija.
Melita Hanžek za Ana’s Sensual Fitness
Priješnje kolumne pročitajte ovdje: Šipka i ja,
“Putovanje od tisuću milja počinje prvim korakom”