Tvoja sigurna luka

Utoćište Oluje u našim životima nisu rijetkost, a nikako nisu neka neobična pojava. Lijepo je znati kako uz sebe imaš osobu koja će biti tvoj oslonac u teškim vremenima.
Nakupi se s vremenom stvari i teških osjećaja koji ti pritišću dušu. Guši te i steže u prsima i imaš osjećaj kako više ne možeš izdržati taj teret, najradije bi samo prsnuo pod tim silnim pritiskom. Koliko puta sam se osjećala kao da više ne ne mogu dalje, da bih najradije odustala od svega i pustila da me život odnese kamo god je naumio i neka učini sa mnom što god želi. Nekada ti se jednostavno čini kako ti ništa ne ide od ruke i kako ništa ne stižeš, a pritišću te sa svih strana. Poželiš da dan potraje 48 sati kako bi sve stigao, ali on traje samo 24 sata i ti tu ne možeš ništa, kao što ne možeš ništa učiniti s pritiskom koji kao oblak pun kiše lebdi iznad tvoje glave i samo čeka pravi tren kada će svoje hladne kapi kiše ispustiti na tvoju glavu.
I baš tada kada je sve nekako crno, kada se čini kako se sivilu ne nazire kraj, shvatiš kako u tvojoj blizini postoji netko tko će te gotovo u trenu opet postaviti na noge i vratiti tvoj život u ravnotežu. Važno je da postoji netko tko te voli, poštuje i brine o tebi. Netko tko s tobom dijeli sve sretne trenutke u životu ne boji se zagrliti te i šapnuti ti kako će sve biti u redu onda kada sve ne klizi kao po loju i kada se problemi nagomilaju. Nije važno je li to prijatelj, roditelj, brat ili sestra, dečko, djevojka, bračni partner, važna je samo podrška i namjera.
Čim osjetim kako je nekome uistinu stalo do mojih osjećaja i kako netko brine o tome hoću li sa smiješkom ili suzom u oku dočekati novi dan, sve postane jednostavnije. Pozitivne misli se vračaju same od sebe, ništa više ne izgleda nerješivo. Znam da mogu svladati sve i uspjeti u svemu što naumim, samo dok znam da postoji netko tko će uvijek biti spreman uhvatiti me ukoliko počnem padati. Pronađite u svojim bližnjima svoju mirnu i sigurnu luku, svoje utočište…