Činjenica je da uopće nismo svjesni koliko smo umorni, govore to istraživanja o kojima je progovorilo Mark Wolverton.
Trebao je to biti još jedan trajektni, rutinski izlet prema Staten Island. Umjesto toga, 15. listopada 2003. godine, dogodila se jedna od najgorih prometnih nesreća u povijesti New Yorka. Oko 15.30 sati trajekt se puno brzinom sudario u betonski lukobran ozljedivši tako više od 70 osoba. Istraga koja je uslijedila, od strane Nacionalnog odbora za sigurnost prometa, utvrdila je glavni uzrok nesreće – “neobjašnjiva nesposobnost”. Asistent kapetana se zbog velike iscrpljenosti onesvjestio za kormilom.
Nedavno provedena ankta od strane američke AAA zaklade za sigurnost u prometu rezultirala je zabrinjavajućom činjenicom. Više od 40% ispitanika potvrdilo je da su barem jednom zaspali tijekom vožnje dok je više od 25% ispitanika priznalo da je vozilo dok su jedva držali oči otvorene i to samo u proteklom mjesecu. Procjenjuje se da pospana vožnja može uzrokovati oko 6000 sudara tijekom cijele godine.
CDC analiza iz 2011. godine pokazala je da više od 35% odraslih spava manje od 7 sati dnevno. Nažalost, prekovremeno radno vrijeme, obiteljski stres, ali i konstantno tipkanje po pametnim telefonima poremetili su ljudsku rutinu i zapostavili potrebu za 8 satnim snom.
Kao rezultat manjka sna, svakodnevno dolazi do manjih i većih katastrofa u skoro svakom zanimanju. Vozači spavaju tijekom vožnje na autocestama, liječnici čine pogreške u liječenju, osoblje u nuklearnim elektranama propuštaju uključiti alarm i slično. Novo istraživanje otkriva da gubitak spavanja utječe na tijelo stvarajući metaboličke i imunološke poremećaje koji mogu uzrokovati pretilost, bolesti srca, smanjuju plodnost, pa čak i uzrokuju rak.
Sami donosimo odluke koliko ćemo sati dnevno spavati, no trebali bi biti svjesni i donositi pravilne odluke kako ne bi ugrozili živote drugih zbog naše iscrpljenosti.