Umorila me moja snaga…

Istini na volju, snažna sam, ali sam se umorila.

Biti uvijek ona snažna karika koja daje i biva oslonac dovodi do mentalne iscrpljenosti, zar ne?

No istini na volju, imati mogućnost da zadržiš prisebnost dok jecaš svim svojim bistvom iscrpljujući i zadnji atom snage, presušujuči izvor suza dok pri tom nitko ni ne sluti da prolažiš kroz takvo nešto pokazuje visoke nivoe tvoje emocionalne inteligencije.

Bez obzira što iz svake veze izlaziš sa slomljenim srcem, u povoje omotanim tijelom od posjekotina srca i duše od konstantnog davanja i gotovo nikakvog primanja, svejedno vjeruješ u pravu ljubav. Pa i usprkos svim lomovima na koje naiđeš upravo kod onih koje najviše voliš, za koje si bila uvjerena da te nikada ne bi slomili, povrijedili i ostavili na cjedilu, ti dušo lijepa svejedno vidiš dobro u svima. Čak i kada netko biva nerazumno bezobrazan, ti ne uzvraćaš ničim manjim do apsolutnim dostojanstvom, već zagrizeš usnu ili jezik znajući jako dobro da njihovo je ponašanje tek reflekcija njihova unutarnjeg stanja, a ne tebe.

Samo snažna duša poput tvoje može sebe staviti u tuđe stanje pokazivajući time neizmjernu količinu empatije, pa čak i prema onima koji su prema tebi bili najgori. Jer značenje snage jest uzdizanje iznad samoga sebe i svojih potreba u službu drugima, čak i kada oni to ne zaslužuju.

Bez imalo sumnje može se utvrditi da posjeduješ um i duh moćnog ljudskog bića.

Ali u isto vrijeme si na rezervama svojih resursa i dosta ti je da budeš snažna jedinka, zar ne?

Dosta ti je pretvaranja da je sve u redu dok zapravo polako umireš unutar svog bistva i tuga te odnosi sa sobom. Umorilo te okrivljavanje sebe za tuđe greške i za svoju trenutnu nesposobnost za prepoznaš one koji nisu u tvom stadiju plemenitosti. Jednostavno, umorna si od osjećaja umora i nemoći. Zar je previše tražiti da jednostavno budeš ljudsko biće sa svim svojim slabostima i barem na kratko prestaneš biti jaka bez da te pritom itko osuđuje zbog pukog postojanja i želje za otpuštanjem svega što ti donosi teret tvoje snage.

Iza tebe su nebrojene neprospavane noći koje si probdjela nad mislima o svim trenutcima kada si dozvolila da ti srce istrgaju na komade. I kada su sve lađe potonule, sve nade bivale na izdisaju, kada si imala jedino samu sebe kao najčvršći stup oko kojeg možeš omotati svoje tijelo užetom spasa, čak i tada si ostala snažna i pribrana.

Sve te neprospavane noći i negativne misli iscrpljuju svi atom tvoje snage, no ti svejedno uspijevaš nabaciti osmjeh na lice. Tvoja snaga je zaista dragocijena, no istovrenemo teret poput prokletstva koje ti ne dozvoljava pokazati svoje slabosti i svoje mane i pritom te polagano uništavajući uvodi u sfere neizdrživog.

Najtužnije od svega jest to da većina ljudi u tvojoj okolini zapravo uopće nema pojma što prolaziš. Sve što vide jesu tvoj široki osmjeh i tvoje neslomivo samopouzdanje, te pritom automatski pretpostave da si ti svoj život dovela u red, da si zbrojila dva i dva i shvatila koja je životna svrha i koja je tvoja misija. Ono što ne vide je da ti polako nestaješ i gušiš se u udovoljavanju drugima i činjenju njih sretnih. Njima nije moguće niti približno zamisliti koliki je izazov i težina konstatnih životnih iskušenja samo zato jer ih možeš izdržati.

Dok se drugima činiš poput heroine, istina je zapravo da svojim stavovima i uvjerenjima ubijaš svoju dušu.

Predugo si se pretvarala pred drugima, pa i pred samom sobom da je sve to tvoje za podnijeti, sve te agonije, ključanje glave od pretjeranog razmišljanja, pa je to sada za tebe postala istina, dok zapravo stvarnost je potpuno drugačija. Ti sama sebi zadaješ toliko rana da konstantno krvariš.

Da, ti jesi rijetkost za sresti, jer si sposobna voljeti na nivoima koji su nerazvijenoj duši nezamislivi, sposobna si manevrirati sferama postojanja da čak i samu sebe uplašiš svojim talentima. No iste moraš naučiti koristiti inače će te ubiti. U redu je biti ti, u redu je biti moćna žena, no i ta moćna žena žudi za nekim tko će je voljeti, vidjeti i razumijeti upravo takvu kakva ona jest. Bez osude, kritike ili bilo kakve neumjesne geste ili riječi. Istina je da je nama ljubavi potrebno puno više nego drugima.

Smatram da tvoje težine koje nosiš možeš sada slobodno ispustiti, jer snažna si i kada si slaba, snažna si i kada plačeš pa čak i kada dozvoljavaš da se netko brine za tebe, voli te i pruža ti sve što si ti spremna pružiti svijetu. Nikada nečeš moći svakome udovoljiti, nikada nečeš moći za svakoga biti tu i nisi to niti dužna. Najveći komedijaš svijeta, čovjek koji je nasmijavao svijet završio je tako da se objesio jer je usrećio svakog osim sebe. Sami sebi smo na prvom mjestu nakon Boga. Za sebe odgovaramo, svoje zdravlje i za sve čime smo obvezane dok smo ovdje. Nismo ovdje zato jer nas drugi vole, već zato što nas Bog voli, imamo sve kao i svaka druga osoba, možda smo malo posebnije jer osjetimo druge na razinama nerazvijenoj duši nerazumljivo. No itekako sebi dugujemo da pokušamo dopustiti sebi da živimo jer to je odlika osobe koja samu sebe voli. Tek kada budemo ispunjene unutar svog bistva, moći ćemo dati sve ono što se od nas traži a potom ne gubiti niti malo energije. Naš štit je ljubav koja nas obvija. Stoga pozdravljam današnji dan sa ljubavi u srcu pa ću ostvariti i uspjeh u svemu što naumim.

ZA SVE SNAŽNE A NJEŽNE ŽENE.

S LJUBAVLJU.