Vjera i djela

“Za dvije te stvari molim. Ne uskračuj mi to dok ne umrem: udalji od mene licemjerstvo i lažnu riječ!”

Vjerujem da smo svi malo veći vjernici čim nam se približi neki vjerski blagdan. Tako sam i ja, nimalo drugačija od vas, nedjeljno jutro, umjesto kave s frendicama, provela u crkvi. Točnije ispred crkve, jer je bila velika gužva. Vjerovatno spadam u onu skupinu ljudi koja je došla da bude viđena. Zapravo je istina mrvicu drugačija, ja sam došla idjeti svoju kćer koja je imala neku ulugu čitanja na današnjoj misi. Od silnih vjernika, niti sam ju vidla niti ju čula.

Divan, proljetan sunčan dan i pjesmu crkvenog zbora, prekinuo je žamor ljudi koji je počeo negodovati zbog jednog prosijaka koji je doslovno kleknuo ispred crkve i od ljudi, velikih vjernika, molio za pomoć.

Priznajem, nisam česti gost vjerskih ustanova. Nije mi strano otići u Džamiju, izuti cipele, prekriti kosu maramom i pridržavati se vjerskih običaja. Kada sam u crkvi ne izuvam se, ali se niti ne križam. Trudim se šutjeti, slušati misu i gledati u pod ili ispred sebe. Ovoga puta, to mi nije pošlo za okom. Moju pažnju zaokupio je prosijak. Ljudi su prolazili pokraj njega, gurali ga, psovali, gledali ga kao gubavca kada im je pružio ruku i tiho rekao “mir s vama”. Jedna je žena, nakon rukovanja s prosijakom, izvukla vlažne marimacie i obrisala dlanove.

Troje ljudi dalo mu je nekakv sitniš. Troje od tisuću koliko ih je bilo na misi. Troje. 3. Troje ljudi je samo čulo svečenikovu propovjedi. Troje! Troje njih je čulo onu “voli bližnjeg svoga kao samog sebe”. Troje njih, od mase vjernika, je čulo za onu “bolje davati nego tražiti”. Troje ljudi, od tisuće, danas su se prikazali kao vjernici. S obzirom da nisam imala drugog posla, dobro sam promotrila tko su tih troje ljudi. Kako su odjeveni, kako se ponašaju, da li ih poznajem… I gle vraga, baš ispred crkve, prosijaku je pomogao istetovirani bajker sa naušnicom u uhu, jedan tip kojeg znam iz noćnih razuzdanih izlazaka i stara bakica.

Veselo lice jadnog prosijaka, prekinuo je svečenikov pomoćnik koji ga je pogrdnim riječima izbacio i rekao mu da, ako baš mora, neka prosi ispred trgovine ili u parku.

Kada mi kažu da ne trebam generalizirati, i da nije uredu da sve vjernike trpam u isti koš, nakon ove slike danas, apsolutno se slažem s takvim tvrdnjama. Ne treba generalizirati. Od tisuću ljudi, danas ispred crkve ja sam vidjela samo tri čovjeka. Ovim ostalima, maslinova grančica, sat vremane klečanja pred oltarom, novac koji su dali tijekom mise za pomoć crkvi u Bosni, ne znači apsolutno ništa! Efaksnije bi bilo da su za taj novac i utrešeno vrijeme, kupili sebi ogledalo i dobro se pogledali.