Vremenski optimisti: zašto je kašnjenje zapravo dobro?

Takozvani „vremenski optimisti“ uvijek kasne jer misle da imaju više vremena na raspolaganju nego što doista imaju. Zapravo, optimisti općenito kasne, tako kažu. Ako ste i vi jedan od njih, onda znate o čemu pričamo.

Čak i onda kada se probudite rano ujutro i imate i više nego dovoljno vremena da se spremite, kasnite na posao 10-15 minuta. Ne, vi ne kasnite jer ste prelijeni ustati se ranije. Vi se budite tri sata prije posla i uvijek imate gomilu zanimljivih aktivnosti za odraditi, kao na primjer, pročitati najnovije vijesti, odraditi ‘Pozdrav Suncu’, našminkati se i pripremiti zdravi doručak. Znate da je točnost bitna, ali kao da ništa ne možete poduzeti oko toga.

Možda to ni nije tako loše. Ljudi koji kronično kasne obično su veliki optimisti. Iako je kašnjenje mana koju društvo ocjenjuje kao manjak poštovanja prema osobi kojoj se kasni, prava istina je daleko od toga da su ljudi koji kasne najvažniji sami sebi. Oni su optimistični po svojoj prirodi i samo je ta optimističnost ‘kriva’ za njihovo kašnjenje.

Iako navika kašnjenja zbog čvrstog optimizma nije plan zdrave prehrane ili vježbanja, svejedno ima zdrav učinak na ljudsko tijelo i um. Ne samo da razvijamo pozitivnije misli i raspoloženje, već i štitimo svoje tijelo; osjećaj slobode i pozitivno razmišljanje sprječavaju razvitak kardiovaskularnih bolesti, a to je definitvno jedna od stvari koju morate voljeti kod kašnjenja.

Ljudi koji se inače zamaraju time da sve obave što je prije moguće, često zaborave pravi razlog zbog kojeg nešto rade te im se životni stil svede na čistu egzistenciju. Takvi ljudi neprestano nešto rade, a da ne razabiru pravu vrijednost svojih akcija. Optimistični individualci, s druge strane, koji su krivi za svoja kronična kašnjenja, znaju kako izvuči najviše iz svakog trenutka. Prošlost i budućnost naše su misli, a samo je sadašnjost vezana za stvarnost. Ne treba čekati čudo; stvorite svoje čudo, tako ćete se osjećati živima!

Zanimljivo je da je kašnjenje relativan koncept i drugačije shvaćan u različitim društvima. Primjerice, Europljani kašnjenje smatraju lošim ponašanjem i neodgovornošću, dok Latino Amerikanci kašnjenje smatraju posve normalnim ponašanjem i ne kažnjavaju nikoga zbog ove, zapravo nevine navike.

Osobe koje kasne obično su jednostavne osobe koje se ne bave sitničavim problemima. Takve osobe znaju što žele od života i često imaju tendenciju ignorirati sve drugo što se ne uklapa u njihov plan i program. Fokusirani su na ključne ciljeve i spremni su dati sve od sebe da ih dostignu te je njihov život uvijek prepun nevjerojatnih avantura i uspješnih dostignuća. Nemojte se žuriti živjeti; tu i tamo stanite na loptu i zapravo uživajte u životu.

Mel