Zašto tako olako sudimo drugima?

Prisjetimo se kako je svatko od nas barem jednom osudio nekoga, tko je možda samo prošao pokraj nas čudno obučen ili namrgođenog lica, a da nismo ni svjesni što ta osoba možda proživljava. Nedavno sam čitala članak o jednom zatvoreniku koji je napisao etički esej, zbog kojeg je došao do samih finala. No, nije bio pušten ni da održi govor jer je zbog lošeg ponašanja smješten u samicu. Naravno, većina ljudi se zgražala kako netko poput njega uopće može pisati o nekim etičkim načelima. Osobno smatram kako svatko treba dobiti priliku da sudjeluje, bez obzira u kakvoj se situaciji nalazio.

Dakako, postoji razlika između toga da čovjek dobro napiše esej i da dobro djeluje. I možda on često puta nije dobro djelovao, ali nitko mu ne može osporiti da je njegov esej bio izuzetan. Jer taj čovjek je ipak kroz neke stvari morao proći u životu, mi ne znamo kakve su ga životne situacije dovele do ovog mjesta. Možda je i on jednom bio pošten čovjek, ali naravno da je drugima to teško i povjerovati.

Zapamtite, ljudi su jako dobri odvjetnici za svoje greške, ali i izuzetni suci za tuđe. Ali, svaki put kada krenemo nekoga osuđivati, trebamo prvo pogledati sebe. Svatko od nas svjesno donosi odluke, iako možda ponekad i pogriješimo, očito smo i za to imali svoje razloge. Možemo samo nagađati što bi mi učinili, no tek kada se nađemo u određenoj situaciji, onda počnemo gledati na stvari iz drugačije perspektive.

Nikada ne smijemo osuđivati druge ljude, jer ne znamo što su sve prošli. Svatko ima svoj način razmišljanja koji trebamo poštivati. Ponekad nas Bog stavi na kušnju tako da vdi koliko smo jaki kada nam se pojavi neki problem, i jesmo li ga u stanju riješiti. Stoga, oni ljudi koji su možda dosta i griješili, ne treba im se suditi ako su sada svjesni svojih pogrešaka, jer možda ih je to dovelo do ovoga što su danas, kvalitetne i odlične osobe.

Svi mi živimo svoj život onako kako najbolje znamo, i svakim danom umjesto da se bavimo drugima, trebamo razmisliti na koji način ćemo poboljšati sebe. Nikada nemojte zaboraviti saslušati druge, u kakvoj god se situaciji nalazili, važno je da im pružate potporu. Jer, tko zna, možda jednog dana vama zatreba nečija ruka, i bilo bi lijepo da onda imate nekoga kraj sebe tko će vas potapšati po ramenu, bez osuđivanja.

Viktoria Šafranić