Pretraži Glamour.hr

Share This Post

Google1DeliciousDiggGoogleStumbleuponRedditTechnoratiYahooBloggerMyspaceRSS

Žena kakva želim biti…

Žena-kakva-želim-bitiPriznajte, jeste li pri upoznavanju baš ona prava vi, kakva ste s onima koji vas dobro poznaju, sa svojom obitelji, prijateljima… sama sa sobom?! Nisam ni ja! Razmišljala sam kako ćemo se najbolje upoznati i zaključila da je najbolje da ne pokušavam, pred vama, glumiti neku koja nisam… skužit ćete me, prije ili kasnije. Tko sam, dakle, ja? Ja sam ozbiljna poslovna žena! Orijentirana na karijeru i u stalnoj potrazi za novim poslovnim uzbuđenjima. Moj poslovni dan počinje ranim jutrom… Bezglavim tumaranjem stanom u potrazi za primjerenim „business outfitom”. Slušanjem omiljene glazbe na putu do posla kako bih svojoj poslovnoj svakodnevici udahnula malo humanosti i djelićem se sjećanja vratila na nešto lijepo kad se navečer, kasno, pokušam prisjetiti proteklog dana. I vegetiranja na poslu koji… hmmm… hajmo probati nešto drugo!

Ja sam mama! Mama koja ono, maloprije spomenuto, jutro obogati pokušajem da svoj uspavani podmladak pripremi za njihov radni dan. Obično to izgleda tako da se ja uvučem nekom od njih dvoje u krevet, a onda, sat vremena i tri odhrkane serenade kasnije, u panici zaključimo da smo (opet) zaspali i da utrka s vremenom počinje. Pa tko prije… Oni traže knjige, bilježnice, cipele, a ja, znate već, moj „business outfit”. Doručak u letu, pahuljice ili palačinke od sinoć i svatko svojim putem… Oni u školu, a ja u auto pa preko slušanja omiljenog CD-a, na posao. I evo me opet na početku! Next!

Ja sam supruga! A znate što to znači: dama u društvu, čudotvorka u kuhinji i … isto to u krevetu. To znači i da se povremeno (srećom ne prečesto) u moja snena jutra ušulja i bračna obveza. A tih bi se deset (!) minuta dalo tako savršeno potrošiti na šalicu kave uz TV kalendar, prije nego se moja četiri zida ispune svađom oko vremena u kupaonici, lupkanjem šalica i  tinejdžerskim nadmudrivanjem, onako, reda radi…

Ja sam i kćer! I ona rođena, ali i ona zakonom stečena… Vječno balansiram na potezu između majke i svekrve. Znate onu priču kad je friško udata gospođa pozvala svoju i suprugovu majku na kavu? I tako, dok je nalijevala kavu u šalice prolije joj se iz jedne malo i po tanjuriću… Ovu ću dati majci – pomisli mlada gospođa – ona mi neće zamjeriti! Donese ona šalice na stol, a svekrva će na to: „Pa da, svekrvi kava samo u šalici, a majci i u tanjuriću i u šalici!” Tko bi ih zadovoljio.

I sestra sam! Jedna od onih koja bi svojoj mlađoj sestri oprostila sve grijehe ovog svijeta. I bez problema joj poklonim svoju omiljenu torbu, suknju u koju (kao) više ne stanem ili posudim cipele „kojih sam se nanosila”… Nema veze što još mirišu na trgovinu u kojoj su kupljene. „Ma ne, draga, nema veze što ti se slomila štikla! Pa mora se slomiti na šljunku oko jarunskog jezera. I meni bi se slomila… BTW, štikle na Jarunu? Zar se tamo ne ide u tenisicama?”

Ja sam i prijateljica! Štoviše, to mi je jedna od najdražih uloga u životu. Sa svojim „partnericama u zločinu” sve probleme i stresove, koje mi donesu moje prethodno nabrojane uloge, nekako lakše kataliziram. Premda, kako godine prolaze, sve manje imam strpljenja za ikakva prijateljstva osim ona najčvršća. Ona koja vam dopuštaju da se nađete na tjednima dogovaranoj kavi, a onda čitate svaka svoje novine i ne progovorite mnogo više od desetak riječi, ali se savršeno razumijete i svaki vam je trenutak tog zajedničkog vremena čisti užitak i relaksacija.

Ljubavnica nisam! Ne da mi se! Nemam za to vremena. Premda bih bila licemjerna kad bih rekla da mi nikad nije palo na pamet. No, što da radim… osim što sam previše lijena i paranoična da bih se navikavala na nečije higijenske navike, postoji i taj mali „catch” što još uvijek volim svog muža. Premda mi, ruku na srce, ponekad ide na živce toliko da od njega pobjegnem – na posao. I opet sam se vratila na početak.

Što sam vam, ono, htjela reći?

Da, ja sam jedna od vas. Ista, ili jedva malo drukčija. Ne znam jesam li mnogo različitih osoba u tijelu jedne ili sam samo jedna, ponekad izgubljena među svim ulogama koje odigram – u jednom, jedinom danu. No, nije li nam tako svima? I kad na kraju sve zbrojim i oduzmem – ja sam upravo takva žena kakva sam oduvijek željela biti.

Andrea Kristić

Dodaj komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *