Ljetno vrijeme ljubavi i spolno prenosive bolesti

Vrijeme ljeta, kada brojne društvene kočnice mijenjamo za ljubav ili viziju ljubavi, često bez mnogo razmišljanja zaboravljamo na opasnosti koje donosi spolno neodgovorno ponašanje, iz racionalnih i pomalo spolno kastriranih učenica, studentica, djelatnica, prerastamo u spolno aktivne predatorice, jer tako odrastamo sa slobodom izbora u spolnom smislu, tako nas danas dio društva nastoji odgojiti.

Istodobno, odmah iza toga vrišti upozorenje o izlaganju spolno prenosivim bolestima s izravnim rastom rizika kako nam raste i broj spolnih partnera. Nastaje dvostruka prijetnja, egoistični strah da se nešto ne pokupi i onaj drugi da sam ne postaneš izvor zaraze za drugoga s mogućim emocionalnim, zdravstvenim i socijalnim posljedicama. U glavama mnogih žena semafori zvone alarme što uzrokuje gotovo spolnu obamrlost ili totalnu negaciju opasnosti.

Istodobno, zdravstveni programi vrište porukama o kontracepciji s osnovnim ciljem ženskog angažmana (oralni kontraceptivi, spirale, vaginalni prsteni/flasteri kontraceptivnog učinka) bez angažmana muške populacije, ali nema cjelovitog obrazovnog djelovanja u zaštiti od svih spolno prenosivih bolesti ili se cilja samo jedna od njih (npr. HPV infekcija). Nažalost, sva aktivnost zaštite većinom je usmjerena s ciljem zaštite od neželjene trudnoće i ono malo obrazovnog dijela koji se odnosi na primjenu kondoma postavljen je s ciljem zaštite od neželjene trudnoće.

Nažalost, čitava paleta spolno prenosivih uzročnika nas vreba (bakterije: klamidija, ureoplasma, mikoplazma, uzročnik gonoreje, sifilisa; virusi: HPV, genitalni herpes, citomegalo virus, hepatitis B, HIV, gljive; paraziti: uzročnici svraba i stidnih uši, protozoi: trihomonas), od onih s visokim potencijalom spolne prenosivosti do onih s manjim. Upravo je poznavanje ovog podatka vrlo bitno, jer njegom vlastitog imunološkog sustava, upotrebom zašite (kondom i ustrajna upotreba) pri uvođenju novog spolnog partnera u naš život može nas poštedjeti mnogih neugodnih zbivanja za naše tijelo.

Spolno prenosive bolesti ne mogu se razmatrati kao pojedinačni izdvojeni problem, jer vrlo često nalazimo da više uzročnika koji koegzistiraju idu jedan pod ruku s drugim. Vrlo često nailazimo na uzročnike iz mokraćnog sustava (E. coli, enterokok, streptokok, proteus…) u koegzistenciji s ureoplasmom/mikoplazmom, klamidijom ili nekim drugim uzročnikom. Isto tako, moramo imati na umu da kod muškaraca većina njih ne uzrokuje burne kliničke slike, vrlo često su oni tihi vektori i da sami nisu svjesni postojanja uzročnika.

Upravo poznavanjem složenosti dinamike ponašanja i mogućeg razvoja kliničke slike s mogućim posljedicama za zdravlje žene (nemogućnost začeća i/ili iznošenja trudnoće, razvoja kronične boli u maloj zdjelici) spolno prenosivih uzročnika, gledajuću u tom kontekstu ureoplasme/mikoplazme, klamidijske infekcije moramo ustrajno liječiti.

Ureoplasma/mikoplasma kao i klamidijska infekcija često čine polimikrobni klinički sindrom i najčešću vaginalnu infekciju u žena reproduktivne dobi. Nastaju kao odraz vaginalne neravnoteže, smanjenog broja laktobacila i povećanog broja anaerobe (gardnarele, ureoplasme/mikoplazme). Upravo zbog patogenog djelovanja uzročnika koji za posljedicu mogu imati zdjeličnu upalnu bolest, nespecifičnu upalu mokraćne cijevi, grlića maternice kao stalnog rezervoara patogenih uzročnika ili povećanje rizika za prijevremeni porod provodi se liječenje bilo jednokratnim dozama ili višednevnim dozama za oba partnera.

Postoje mnoge terapijske mogućnosti koje ovise o kliničkoj slici, količini bakterijskog uzročnika, ostalim izoliranim uzročnicima bilo iz mokraćovodnog sustava ili iz spolnog, kao i o općem tjelesnom stanju.

Najčešće propisane terapije su:

Sumamed od 500 mg kroz 3 dana ili 1 gram u jednom danu

Doksiciklin 200 mg na dan kroz 7 dana

Klindamicin 900 mg u trajanju od 7 dana

Klaritromicin od 500 – 1000 mg kroz 7 dana

Naravno, terapija kombinira s lokalnom terapijom bilo u vidu lokalne kreme ili vaginaleta (ovisno o ocjeni ginekologa o stupnju čistoće i nalazima bakteriološkog obriska). Obzirom na prijenos spolnim putem poželjno je da terapiju provede i vaš partner.

Da situacija bude još kompliciranija, obrisi iz mokraćne cijevi muškaraca zbog građe njihovih organa su većinom negativni. Ovo ih svakako ne abolira od provođenja propisane terapije jer, u protivnom, vrlo brzo se situacija vraća na početak.

Nažalost, upravo zbog partnerovog beskompromisnog stava („meni nije ništa”, „nisam bolestan” ili „moji brisevi su uredni”), od straha zbog gubitka i emocionalne ucjene, žene pristaju na nezaštićene odnose ili se mire s činjenicom da njihov partner nije proveo terapiju i po cijenu njihovog zdravlja.

Kada bolje razmislimo, ulozi su veliki. Oni svojom neizrečenom prijetnjom šalju poruku da ih na tržištu čekaju nove partnerice i novi izbori, a žene na raspolaganje polažu ne samo svoje emocionalno stanje nego i zdravlje. Uspostavom nadzora nad svojim izborima i svojim tijelom preuzimamo i nadzor nad svojim zdravljem.

Prim.dr.sc. Ulla Marton