Tko je Zvonko Bušić?

Užasnula me vijest da je Zvonko Bušić počinio samoubojstvo. Što je natjeralo čovjeka koji je 32 godine proveo u zatvoru u SAD-u zbog sudjelovanja u otmici putničkog zrakoplova sa 76 putnika na letu od New Yorka do Chicaga u rujnu 1976. i pogibije policajca, nakon pet godina slobode počini samoubojstvo?

Tko je Zvonko Bušić? Čovjek iz malog hercegovačkog mjesta Gorica potkraj Gruda, rođen 1946. godine, gimnaziju završio u Imotskom, maturirao u Zagrebu, s dvadeset godina emigrirao u Beč na studij slavistike i povijesti. U Beču upoznaje američku studenticu Julienne Eden Schultz, koja je usavršavala znanje njemačkog jezika. I ona se ubrzom uključila u rad hrvatske političke emigracije. Vjenčali su se 1972. godine, te preselili u SAD.

Samo čovjek koji je odrastao na onom kamenjaru, škrtoj zemlji, sadeći i „patkajući“ duhan, zna kolika je bila čežnja Hercegovaca za hrvatskom slobodom. Moj otac Križan je 1947. godine kao dijete od četrnaest godina odveden u zatvor u Nevesinje pod optužbom da je pomagao svojoj braći koji su navodno bili pripadnici Križara (Jozo ubijen 1946. kod Posušja,

Stanko nestao 1945.godine). Tamo ostaje 14 mjeseci. Moj otac kao i velika većina Hrvata morao je emigrirati i odlazi u Australiju. Borba hrvatskog čovjeka za slobodu i neovisnost uvijek je bila teška i uzimala je mnoge žrtve. Pokušaj da se izbori sloboda, nažalost, završavali su porazom na političkom ako ne i na bojnom polju, tako da je hrvatski narod sve do Domovinskog rata mogao samo maštati o svojoj slobodi.

Zvonko Bušić je ostavio dva oproštajna pisma u kojima moli za oprost zbog onoga što je učinio jutros jer više nije mogao izdržati. Dražen Budiša koji se obratio novinarima u ime obitelji prenio je kako na jednom mjestu u pismu Bušić napisao da više “nije mogao živjeti u Platonovoj pećini”.

U VII. knjizi Države, u dijalogu između Sokrata i Glaukona, Platon kroz usta svog učitelja Sokrata sintetizira mnoga od svojih učenja u arhetipskoj priči o pećini. Platon je opisao čovječanstvo kao skupinu ljudi u mračnoj spilji. Iza njih je otvor iz kojeg dolazi svjetlost. Ta svjetlost baca sjene na zid u koji ljudi gledaju. Kako vani ljudi možda nose neke stvari (kutije, na primjer), sjene koje su na zidu daju ljudima pogrešan dojam o vanjskom svijetu – ljudi s kockastom glavom (nepoznavanje svijeta ideja). Ponekad se netko iz skupine odvoji i izađe iz spilje, međutim, jaka svjetlost ih zaslijepi (zbog tame u kojoj su živjeli) i oni u strahu trče nazad u spilju.

Dodao je kako je ‘očito sanjati slobodnu Hrvatsku uz sve nevolje bilo lakše nego izdržavati hrvatsku zbilju’. Budiša je više puta ponovio da je Zvonko Bušić bio ‘iznimno dobar čovjek’.

Zar je stvarnost tako okrutna, da se nije mogao nositi sa njom?

Neka mu je laka Hrvatska zemlja.

Gizela Brekalo