Perfidno zlostavljanje žena

Često mislimo da su zlostavljane žene samo one koje hodaju ulicom s masnicama. No perfidno zlostavljanje (psihičko) jednako je traumatično. Kako prepoznati zlostavljanu ženu? Tko su one? Postoje li neke zajedničke karakteristike svih žena žrtava otkrila nam je Sanja Tatalović koja dugi niz godina radi sa zlostavljanim ženama te uspješno rješava njihove probleme.

Perfidno/psihičko zlostavljanje je izuzetno traumatično i često prethodi fizičkom, otvorenom nasilju, no nema pravila. Nasilna djela, a posebno ta suptilna agresija su toliko zastupljena u svakodnevici da se gotovo uzimaju pod normalno ponašanje. Takva ponašanja i taj tip nasilja postoji oduvijek, no u novije vrijeme, kako se u svemu moderniziramo tako se i u tome sve više napušta tradicionalni koncept nasilja koji se oslanja na vidljive, otvorene, izravne konflikte i fizičku agresiju te se sve češće provodi nasilje koje koristi provokacije, sarkazam, zanemarivanje, izrugivanje, manipulaciju, isključivanje, laž, narušavanje poštovanja, dakle emocionalno i verbalno destruiranje. Tu dakako dolaze na vidjelo ponašanje i djelovanje pasivno agresivnih osoba.

Takvo nasilje je vrlo teško dokazati i posvijestiti jer je skriveno i umotano ispod sarkazma, pošalica, opravdava se karakterom zlostavljača, ali takva destrukcija je uporna i konstantna i dovodi do izuzetno teško destruira i dezorjentira žrtvu.

Žena koje trpe takvo nasilje ima puno više nego što mislimo i nego što se zapravo o tome govori. Zapravo radi se zapravo o od društva zanemarenom, ali vrlo čestom problemu. Takvo zlostavljanje prisutno je posvuda – u obitelji, široj obitelji, među partnerima i na radnom mjestu. To su žene koje svakodnevno susrećemo u tramvaju, dućanu, na ulici. One mogu biti drage, simpatične, lijepe, obrazovane, vesele, dobronamjerne s vrlo velikom dozom razumijevanja zadruge -teško je zapravo na prvi pogled vidjeti što je ispod površine i koju tajnu koja nosi. Govorimo namjerno o “tajni” jer se mnoge od njih srame i boje priznati da su upravo one te na kojima se vrši nasilje. Radi se zapravo o tzv. Kognitivnom disonanci koja je zapravo obrambeni mehanizam interpretacije stvarnosti kojom se izbjegava priznati pravo stanje stvari jer osobe žele opravdati vlastito ponašanje. Osjećaj da smo investirali u nekom smjeru (bilo emocije, novce, energiju, vrijeme, intimnosti, rođenje djece s nekim) ima za potrebu opravdati to ulaganje. Tako mnoge žene ostaju u poricanju, ne žele si to priznati i tješe se da njihov zlostavljač ipak moći promijeniti. Gledajući po tipu osobe to su žene koje su vrlo servilnei dobrohotne.To su one koje vole dorađivati sliku o sebi, svojoj snazi, uspjehu, vrijednosti. Nisu dovoljno dobre takva kakve jesu i kao take se jačaju u različitim teškim i mukotrpnim situacijama. Često misle da će se osoba takvog nasilnog ponašanja i teškog karaktera uz njih promijeniti i preobratiti. Imaju veliku potrebu davati, tjejšiti, brinuti se za nekoga i prihvaćati kritiku i okrivljavati se. Sukladno time nasilnik je tak koji konstantno traži, okrivljava i kritizira što ih dovodi u te nezdrave simbioze iz kojih je onda vrlo teško izaći. Pod kraj odnosa sa zlostavljačem žrtve i same postanu izrazito nestabilne, dezorjentirane te i same postaju sklone agresiji i destrukciji.

Raditi sa zlostavljanim osobama je veliki izazov za svakog terapeuta. To su specifični odnosi i specifične situacije. Radila sam s velikim brojem zlostavljanih žena različitih tipova, uzrasta, obrazovanja, provinijencija…Najveći broj zlostavljača je u obitelji i usmjeravano od bliskih osoba i to je specifikum perfidnog zlostavljanja – to vam čini netko tko vam je blizak, kome vjerujete i od koga se to najmanje nadate. Puno je srama i straha vezano za ta nasilja. Često ta nasilja (seksualna npr) imaju i svjedoke ili no i dalje ništa ne poduzimaju po tom pitanju što žrtvu dodatno povrijeđuje i destruira. Žrtva pristaje na takvo ponašanje jer smatra da je to obaveza, “njen križ” ili ponašanje koje je opravdano. Ne rjetko se događa jedna posebna veza između žrtve i zlostavljača – to je taj popularni štokholmski sindrom – to je odnos u kojem se vežete za zlostavljača i prođete sve emocije od najgorih do najfinijih… od mržnje pa čak do ovisnosti, ljubavi, zaljuljenosti, zaluđenosti, obožavanja svog mučitelja… Ono što je zanimljivo kod tih odnosa što puno puta žrtva zna što je čeka, ali je u startu paralizirana odgovoriti i odbiti takav odnos. Žrtve zlostavljanja često razviju izuzetno racionalan i mentalan, analitički um koji im pomaže preživljavati u takvim uvijetima. Emocionalno osobe tu strašno stradavaju i čitav oporavak odnosi se na rad na njihovim traumama, povredama i obrascima što su ih dovele do takvih situacija.

Sanja Tatalović

Sanja Tatalović rođena je 1974. godine. Diplomirala je informacijske znanosti i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U svojim dugogodišnjim edukacijama stekla je brojne kompetencije iz područja osobnog razvoja, različitih vrsta yoge, zvukoterapije, aromaterapije, zdrave prehrane, Brain Gym vježbi, nenasilnog rješavanja sukoba među djecom, obiteljske medijacije, prirodnog liječenja itd. Bila je dugogodišnja urednica self-help izdanja i surađivala je s psiholozima i stručnjacima različitih usmjerenja. Certificirana je instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja te od 2002. godine vodi brojne radionice i seminare za djecu i odrasle. Licencirana je instruktorica Theta Healinga(metode iscjeljivanja analizom podsvijesti) i učiteljica Majstorske joge. Pohađala je akademiju Peter Hess za zvučnu masažu te je jedna od prvih terapeuta stručno osposobljenih za rad sa zvučnim zdjelama i gongovima. Potpisuje brojne autorske programe specijalizirane za određene teme (odnosi, obilje, opuštanje, javni nastup) koji su iznikli kao plod dugogodišnjeg terapeutskog rada s klijentima i efikasan su alat za direktan i vrlo zabavan, ugodan način edukacije i pomoći pojedincu.

Osim u Hrvatskoj radila je i drugim zemljama regije i Republici Češkoj. Kolumnistica je T- portala, Naturala portala, Glamoura, kolumnistica časopisa “Zaposlena”, te magazina “High Class”, suradnica je brojnih televizijskih i radijskih emisija te objavljuje članke u raznim časopisima i revijama.

Sanja ima preko 20 godina iskustva, a pomogla je kao trener i terapeut osobama s ozbiljnim zdravstvenim i psihološkim problemima.

Foto: Ognjen Karabegović

2 Responses to Perfidno zlostavljanje žena

Ona45 Siječanj 15, 2019 at 11:29 pm

U braku smo 25 godina i dan danas tvrdim da je on najbolji čovjek na svijetu kada nema ispade ljubomore koje je od sam tom osobom imala ikakav kontakt
Provjerava sve moje internetske radnje, ima sve moje lozinke no ni to nije ok.
Povučena sam.osoba, ne izlazim osim poslovno,ne hodam nigdje,jedino druženje vodim na društvenim mrežama, dvije točno i to sa ljudima dugi niz godina..smeta mu više i to,želi da prekinem svaki kontakt sa svima.
Imamo zajednički mail na mobitelima kako bi me mogao kontrolirati što radim,ako jesam na netu prijeti zašto jesam,ako nisam prijeti da sam brisala povjest, govori mi najruznije riječi,pljuje me, često udara.Ako sam mirna na večer kada dođem s posla želim pričati on ne želi, pa kako dalje ne znam.Udario me nekoliko puta i svejedno ga volim i ovaj momenat trenutno pucam po šavovima,ne znam kako dalje, prijeti rastavom koju ja ne želim, želim da samo shvati da nitko drugi osim njega ne postoji i da mi pruži normalan i miran život.
Njegova kontrola se otela kontroli on vidi nečega čega nema,život poput zombija ne želim.a opet ni biti psihicki toliko zlostavljana, ne mogu jednostavno dalje.
Odgovori
- Ona45 Siječanj 15, 2019 at 11:37 pm
  
  U braku smo 25 godina i dan danas tvrdim da je on najbolji čovjek na svijetu kada nema ispade ljubomore,znam da sam u jednom momentu u vrijeme novine interneta započela razgovor sa bivšim ne bi čak ni rekla dečkom već dječjim ljubavi i tu sam kriva, ali u današnje vrijeme jel taj razgovor koji je samo na tome i zavrsio i tolika greška? Nikada poslje nisam imala ni.s njim ni sa ikim drugim ikakav kontakt.Provjerava sve moje internetske radnje, ima sve moje lozinke no ni to nije ok.
  Povučena sam.osoba, ne izlazim osim poslovno,ne hodam nigdje,jedino druženje vodim na društvenim mrežama, dvije točno i to sa ljudima dugi niz godina..smeta mu više i to,želi da prekinem svaki kontakt sa svima.
  Imamo zajednički mail na mobitelima kako bi me mogao kontrolirati što radim,ako jesam na netu prijeti zašto jesam,ako nisam prijeti da sam brisala povjest, govori mi najruznije riječi,pljuje me, često udara.Ako sam mirna na večer kada dođem s posla želim pričati on ne želi, pa kako dalje ne znam.Udario me nekoliko puta i svejedno ga volim i ovaj momenat trenutno pucam po šavovima,ne znam kako dalje, prijeti rastavom koju ja ne želim, želim da samo shvati da nitko drugi osim njega ne postoji i da mi pruži normalan i miran život.
  Njegova kontrola se otela kontroli on vidi nečega čega nema,život poput zombija ne želim.a opet ni biti psihicki toliko zlostavljana, ne mogu jednostavno dalje.
  Odgovori