Tri lica

Razmišljam, sjedim na terasi i upijam zrake sunca, što napisati nakon sretne i zadovoljne, i onda se sjetim jedne poslovice, i to japanske.

Japanci kažu da SVI imamo tri lica: Prvo lice pokazujemo cijelom svijetu. Drugo lice pokazujemo bliskim prijateljima i porodici. Treće lice ne pokazujemo nikome. To je najvjerniji odraz onoga ko smo mi zaista.

Smatram, da to treće lice moramo i sačuvati za sebe i nikad ga nikome ne otkrivati, jer u životu je vrlo bitno imat svoje JA. S tim možeš na glas reći svoja razmišljanja, stajališta i svoje odluke, i da te pokušaju u tome zaustaviti, uvijek možeš reći : „ JA sam pokušala..“

Svake večeri prije odlaska u krevet ja preispitam svoju savjest, jer ne znate hoćete li ujutro biti živi. Ako vas nešto muči ili ste nešto krivo učinili, to trebate popraviti. Uvijek se vodim svojim instinktom. Jednom sam išla protiv njega i odmah požalila. Izgubila sam svoje JA i pokazala sam svoje treće lice, izgubila sam samu sebe. Gore je izgubiti sebe, nego izgubiti osobu koju volite. To možete preboljeti, ali teško je sebe vratit na pravi put. I, zato danas ne moram biti ono što sam bila, prije deset godina, prije pet mjeseci, prije pet minuta. Imam mogućnost u svakom trenu mogu krenuti iznova. Sanjam, ljubim, budem – nova JA. Nikome ništa ne dugujem, ni svojoj prošlosti ni tuđjim ljudima. Živim za trenutak,niti volim da pravim planove za budućnost, sve je sada ovog trenutka i sve sam to ja.

Danas je bio takav dan, da sam sama sebe odlučila počastit jednim dobrim parom cipela i buketom tulipana. Pri povratku iz takve kupovine svratila sam na najbolje wafflle u gradu i naravno na jedan Aperol. Dok sam upijala zrake sunca razmišljala sam kako je ovdje dobro što mi žene imamo poseban parking da stanemo bilo gdje i bezbrižno parkiramo svoje limene ljubimce. Nasmijem se sama sebi u tom trenutku,jer znam da Bandić se toga ne bi sjetio, a Horvatinčić bi se prvi parkirao na mjesto žene, eh moj Zagreb,tak te imam rad ????.