Žena je ženi zmija?

zena zmija Ovo nije feministički tekst, da se razumijemo. Ako ni iz kog drugog razloga onda zato što kad kažemo „feminizam“ većina ljudi pomisli na ružne muškobanjaste žene koje u svojoj frustraciji zbog nemogućnosti da nađu nekog, bilo kod, tko će ih željeti, pljuju po muškom rodu en general. Nije ni moja prva pomisao daleko od te slike.

Zato, ovo je proženski tekst. Možda kritičan, nadam se motivacijski, ali u svakom slučaju proženski.

Uobličio se u mojoj glavi jedno jutro dok sam, depilirajući noge, razmišljala o snu iz kojeg sam se netom probudila. U mom snu izgrizle su me tri ogromne zmije (jedna od njih je bila zlatni piton, ostalih se ne sjećam, ali bile su tu negdje veličinom) koje sam si kupila za kućne ljubimce. Moje vlastite zmije…

U istom snu “glumile” su i dvije moje bivše prijateljice… Možda i tri, ali dobar dio sna sam ionako “izgubila”. Ima li tu neke simbolike? Žena je ženi zmija?

Uvijek sam se divila svojim gay frendovima na karijerama koje su izgradili u ovom mačoističkom gay-unfriendly društvu. I razmišljala kako je to mahnito da oni svi jedni druge znaju. Vraga mahnito – izgradnja mreže poznanstava, uzajamno potpomaganje učinilo je Židove i gayeve uspješnima u svjetskim okvirima – gayeve i Hercegovce ako hoćemo pogledati lokalno. Neka se ne ljute niti jedni, ja se divim njihovoj slozi i nesebičnosti kad su pripadnici njihovih vlastitih grupa u pitanju.

Jednom davno hodala sam po dućanima s frendicom Hercegovkom u potrazi za zaručničkim prstenom. Ušle smo u zlatarnicu u kojoj je bio prsten koji joj je zapeo za oko, a ona je, prije bilo kojeg drugog pitanja, ispalila: “Kako vam se zove gazda?” Nehercegovka s druge strane uzvraća sa “Zašto pitate?”, a meni je neugodno.

“Pa ako je Hercegovac da se dogovorimo za cijenu”, bio je odgovor koji je u meni izazvao nelagodu, ali je među pripadnicima grupa koje se potpomažu po nekom kriteriju sasvim normalan način života.

Po ne znam koji se put zatičem kako govorim ili pišem da smo mi žene najmoćnija sila na zemlji. Globalno, ima nas preko 50%. Drugim riječima, da sav svijet prevlada sve svoje razlike i udruži se protiv nas, opet nas ne mogu ni dotaknuti. Zašto mi to ne vidimo? Zašto je žena ženi zmija, u velikoj većini? Zašto smo tako nevjerojatno nesposobne umrežiti se na kvalitetan i PRODUKTIVAN (da ne kažem profitabilan) način?

Bed je što u velikoj većini mi nemamo vremena za partijanje kao što to imaju gayboys. Nemamo vremena ni inklinacije za nogomet i pifu (ili golf, ako dečko nije sportski tip ) poput dečki. Ne nalazimo se u sinagogama niti džamijama. Ako se uppće nalazimo, onda je to obično na kavi. S osobom a i b tračamo osobu c, a onda zamijenimo osobe.

Zašto činjenicu da smo komunikativne i sposobne ne iskoristimo kako bismo profitirale? Zar nismo nikad čule za “zavadi pa vladaj”? Razvidno je da nismo složne i da nama vladaju ljudi koji bi nam, da smo pametnije, masirali noge kad dođemo umorne doma.

Naravno, očekujem gomilu neugodnih i negativnih komentara na moja razmišljanja. Od žena, naravno.

Iako bih radije čula prijedloge načina na koji se možemo bolje povezati, jedna drugoj pomoći da uspijemo, svaka pojedinačno i sve zajedno.

Jasmina Malnar