Augmentacija ili povećanje grudi

Estetsko povećanje ili augmentacija grudi spada u najčešće izvođene estetske zahvate u svijetu. Povećanje grudi se vrši sa silikonskim implantatima. Postoji nekoliko izuzetno kvalitetnih proizvođača implantata u svijetu, a po mom mišljenju, daleko najbolji i najzastupljeniji na tržištu su Natrelle implantati, a proizvođač je američka multinacionalna kompanija Allergan. Postoje dva osnovna oblika silikonskih implantata; anatomski (koji imitiraju prirodan oblik dojki) i okrugli. Implantati se sastoje od ovojnice koja je vrlo biokompatibilna i otporna na pucanje i silikonskog gela, koji je vrlo kompaktan i omogućuje zadržavanje početnog oblika implantata kroz cijeli život (tzv „form stable“).

Jedno od najvažnijih pitanja koje se mora donijeti prije operacije je pravilan odabir implantata za odgovarajuću individuu. Naravno da treba uzeti u obzir želje pacijentica, ali postoje određena ograničenja u odabiru implantata koja se ne bi smjela prekršiti. Pri pregledu, kirurg određuje postojeću širinu dojke, zatim procjenjuje visinu implantata, te naposljetku određuje koliko vlastitog tkiva dojke ima pacijentica („tissue cover“) i kakva je elastičnost tog tkiva. Kada ustanovi te podatke, kirurg ih unosi u tablice i dobije odgovarajući volumen i oblik implantata koji je najpodesniji za dotičnu pacijenticu. Sve anomalije skeleta prsnog koša i asimetrije dojki moraju biti precizno notirane, jer se rijetko sreće žena koja ima simetrične grudi. Jedno od osnovnih pravila je da širina implantata mora biti manja od postojeće širine dojke, obično za 1 cm. Bradavica i areola bi trebale biti približno locirane u sredini povećane dojke; stoga se tako ukalkulira i gornji rub implantata odnosno dojke. Jedno od najvažnijih pitanja je procjena elastičnosti tkiva dojke. Postoje tri mogućnosti: čvrsto, normalno i rahlo tkivo dojke, pa se po tome određuje projekcija ili profil implantata.
Implantati koji su punjeni fiziološkom otopinom se vrlo malo koriste u svijetu (oko 1%), u Hrvatskoj još manje, a praćeni su većim brojem komplikacija nego implantati koji su ispunjeni sa silikonskim gelom. Postoje 3 osnovna kirurška pristupa: transaksilarni (kroz pazuh), periareolarni (oko donje polovine areole) i inframamarni (rez je lociran na mjestu gdje donji pol dojke prelazi na prednji zid prsnog koša). Inframamarni pristup je najzastupljeniji u svijetu, jer omogućuje najlakšu preparaciju džepa za smještaj implantata, najbolju vizualizaciju džepa, kontrolu krvarenja, umetanje implantata u džep i kontrolu položaja implantata u džepu. Periareolarni pristup također ima svoje prednosti; ožiljak je često praktično neprimjetan, ali je zahtjevniji jer traje duže. Mane tog pristupa su: areola mora imati promjer barem 4,5 cm, zatim implantat većeg volumena se vrlo teško može staviti koz taj mali rez, oko 10% žena može imati privremeni ili trajni gubitak senzibiliteta u bradavicama (bradavice i areole su erogene zone kod mnogih žena pri čemu gubitak osjeta može smanjiti seksualni doživljaj), prepariranje džepa se najčešće vrši direktno kroz tkivo dojke, pa može doći do presijecanja dijela mliječnih kanalića i kasnijih mogućih problema pri dojenju (zato taj pristup možda nije najbolji izbor za žene koje dotad nisu rađale). Kirurški pristup kroz pazuh nije previše zastupljen u svijetu i mislim da se pomalo napušta.

Slijedeće važno pitanje je odabir džepa gdje se postavlja implantat. Moguće je formirati džep ispod žljezdanog tkiva dojke i iznad velikog prsnog mišića (subglandularni ili prepektoralni džep), zatim ispod fascije velikog prsnog mišića (subfascijalni džep), te ispod velikog prsnog mišića (retropektoralni ili submuskularni džep). Postoji nekoliko varijanti submuskularnog džepa: potpuni, parcijalni i tzv “dual plane“ tehnika. „Dual plane“ tehnika ili tehnika dvostruke ravnine je postala zlatni standard u svijetu u zadnjih nekoliko godina. Svi vrhunski kirurzi koje sam posjetio zadnjih godina u svijetu, rade gotovo isključivo navedenu tehniku koja daje najljepši, najprirodniji, najdugoročniji oblik grudi, omogućuje kasnije nesmetane ultrazvučne ili mamografske kontrole grudi bez utjecaja implantata na interpretaciju nalaza.
Odabir implantata je također važan dio preoperativnog pregleda. Najveći postotak pacijentica je kandidat za oba oblika implantata, s tim da anatomski implantati formiraju malo prirodniji oblik dojki, ali to definitivno ne mora biti pravilo. Okrugli implantati su podesniji za pacijentice koje imaju prazan gornji pol dojki, a donji pol dojki relativno razvijen; kad su dojke dobro pozicionirane na prednjem zidu prsnog koša, kad je razmak između bradavica i inframamarnih brazda (N-IMF distanca) oko 6 cm i veći; kad se radi o pacijenticama sa izraženim potkožnim masnim tkivom i relativno razvijenim i čvrstim dojkama. Anatomski implantati su definitivno izbor kod pacijentica koje nemaju ništa ili imaju malo svog vlastitog tkiva dojke (da se izbjegne izgled dojki poput „ping-pong“ loptica); zatim kod početno spuštenih grudi (pri čemu se upotrebom implantata extra-full projekcije postiže istovremeno povećanje i podizanje dojki), te kod pacijentica koje žele dobiti najprirodniji mogući oblik dojki. Naravno, u određenom postotku slučajeva odabir implantata ovisi o prohtjevima pacijentice i/ili o stavu kirurga koji više preferira okrugle odnosno anatomske implantate.
Postoje neke kontroverze oko trajnosti ili vijeka silikonskih implantata; tvrtka Allergan preporuča zamjenu implantata nakon 25 godina, mada velik broj kirurga smatra da su praktično doživotni i da ih ne treba mijenjati ako nema nikakvih problema.
Sigurno je dokazano da implantati nisu kancerogeni, odnosno da ne povećavaju rizik od raka dojke. Također, pacijentice nemaju nikakvih restrikcija u kasnijem životu, poput leta avionom i slično. Što se tiče sportskih aktivnosti, sve se mogu primjenjivati 2 mjeseca nakon zahvata, a neke sportske aktivnosti se mogu primijeniti i znatno ranije.
Komplikacije sa Allerganovim implantatima su rijetke. Moguće su slijedeće komplikacije: infekcija, krvarenje, stvaranje čvrste ožiljne ovojnice oko implantata ili kapsularna kontraktura (oko 1,9%), okretanje ili rotacija anatomskih implantata, ruptura ili puknuće implantata, nabiranje ili „rippling“ implantata (7,8%), asimetrija dojki, hipertrofični ožiljci, keloidi, odbacivanje implantata (nisam sreo takav slučaj dosad), deformacije oblika implantata i dojki („double bubble“, „bottoming out“ i druge).

U zaključku mogu reći da su najnoviji silikonski implantati, posebno tvrtke Allergan, izuzetno sigurni, trajni, zadržavaju stalan oblik, biokompatibilni (to znači da ih organizam odlično podnosi), nisu kancerogeni, pacijenticama i kirurzima daju velik raspon najrazličitijih oblika i volumena, te da su praćeni sa vrlo malim postotkom postoperativnih komplikacija.