Ako nekoga volite, trebate li ga pusti da ode?

Ako nekoga volite, trebate li ga pusti da ode?

Što točno stoji iza ove stare izreke? Neki to interpretiraju kao test sudbine. Žele provjeriti je li uistinu bilo suđeno da budu zajedno. Ako nekoga pustite da ode, ta osoba će se vratiti ako je tako bilo suđeno.

Za osobe, koje ne vjeruju u sudbinu, ova izreka nema smisla. No, trebate znati da se može protumačiti na različite načine. Ne možete nikoga prisiliti da vas voli. Morate osobi dati slobodu da odluči i odabere.

Jako je mali broj ljudi koji se zdravo vežu za drugu osobu. Većina ljudi je anksiozna i uznemirena, barem u određenoj mjeri. Tu je riječ o povezanosti koja proizlazi isključivo iz nesigurnosti. Takve osobe se boje napuštanja, odbijanja i kritiziranja.

Anksiozna privrženost potiče osobu da se počne ponašati nametljivo i žudi za društvom čitavo vrijeme. Osobe koje su anksiozno privržene se često osjećaju usamljeno i nesigurno kada moraju provesti vrijeme sami sa sobom. Ovisni su o društvu dragih im osoba i partnera.

Kada je takva osoba u vezi, očajnički pokušava kontrolirati ponašanje druge osobe na različite načine. Primjerice, takva osoba će pokušati učiniti da se druga osoba osjeća krivom zbog toga što ne provodi dovoljno vremena s njom. Vrlo brzo počinju pokazivati ljubomoru, što je još jedan način da prisile drugu stranu na provođenje vremena s njima.

Anksiozni tipovi ljudi vole biti u vezi. No, čak i potpuna vjernost nije dovoljna da bi se mogli osjećati sigurnima. Zgroženi su spoznajom da bi druga strana mogla otići.

Žele znati što njihov partner radi cijele dane. Jedan način da to postignu je forsiranje i iniciranje komunikacije. Neki anksiozni tipovi koriste čak i verbalnu ili fizičku agresiju kako bi na neki način prisilili drugu stranu da ostane s njima.

Ovakvo ponašanje je posljedica generalne anksioznosti i potrebe za pripadanjem. Tada se počinje stvarati i potreba za time da je njihovo društvo potrebno okolini, da trebaju drugima i da neka osoba bez njih ne može.

Ako su tjeskoba i nemir prisutni još od djetinjstva, takva osoba neće moći razviti zdravu privrženost u odnosu s drugima. Jedna od teorija je da će dijete, koje zna kako je osjećati se napušteno, pronaći različite načine da pobijedi taj osjećaj.

Ako dijete otkrije da je potpuno zatvaranje i povlačenje u sebe, zadržavanje osjećaja za sebe i emotivna izolacija najbolji način za prolazak kroz život, nastavit će živjeti na takav način. Ako dijete otkrije da je manipulacija jedini način za stjecanje prijatelja, nastavit će manipulirati ljudima. Način na koji osoba po prvi puta reagira na određene situacije uvelike određuje način na koji će reagirati na iste situacije kasnije u životu.

Iako anksiozne osobe obično stvaraju dulje odnose s drugima i gotovo uvijek su vjerne, ti odnosi rijetko kada traju čitav život jer je pitanje vremena kada će njihovom partneru dosaditi njihovo kontrolirajuće ponašanje.

Ova izreka zapravo govori da ljubav ne možemo uzeti, posjedovati niti natjerati nekoga da nas voli. Ljepota ljubavi je upravo u njezinoj slobodi. Što više pokušavate nekoga zadržati, to je veća vjerojatnost da tu osobu nećete zadržati. Tada se ne fokusirate na njihovu sreću, već na sebe. Postajete sebični, a ljubav je sve samo ne sebičnost.

Ako osobi koju volite ni na koji način ne ograničite slobodu i ona svejedno odabere biti s vama ili vas napusti, to je isključivo njen izbor. Jedini način da budete sigurni u to da ta osoba želi biti dio vašeg života je da joj date mogućnost izbora.

Mel