Ovih dana čitamo o navodnom bračnom krahu megapopularnih Angeline Jolie i Brada Pitta.
Mnogi se pitaju kako tako lijepi, uspješni i iznimno bogati poput njih dvoje dodju do te točke. Izvori javljaju da ih ugovor obvezuje na još nekoliko promotivnih pojavljivanja u javnosti, a onda slijedi ta uvijek mučna raspodjela imovine. Znajući da se kod nas lome koplja i sudovi oko stanova, čak i kućnih ljubimaca, te raspodjele cipela, servisa za jelo, namještaja i čega sve ne, nameće se samo od sebe pitanje kako tek izgledaju raspodjele bogatih i slavnih. Odvjetnici će odraditi svoje.
Razlozi će biti, naravno, popularne nepomirljive razlike što god to značilo. Sve nas to navodi da se zapitamo što se događa,jesmo li toliko postali empatični prema bližnjemu i partneru,prema svijetu, prema svemu onome u što smo vjerovali nekad i eto, obvezali se pred svjedocima, od kojih je polovica komentirala da im torta i nije nešto, da je vjenčanica preuska, dakle sve je bitnije osim nečije sreće.
Svojedobno su me natjerali da pogledam prvi dio filma Sex i grad te moram priznati da tu ima nečega, čak i dirljivog u sceni gdje je ostavlja pred vijecnicom. Vikale su u kinu žene: ,,Vidi je! Vratila mu se poslije svega, poslije poniženja! Kako je mogla, a deset godina ju je vukao za nos”? No, glavna junakinja objasnila je: ,,Mislila sam na sebe i samo na to da vjenčanje bude glamurozno u svim novinama, na mjestu koje sam JA odabrala. Nisam ga ni pitala za mišljenje, u svemu sam bila JA, nikada MI, te završava rečenicom: ,,Zauvijek moje, zauvijek tvoje, zauvijek naše”. Doista predivno.
No, dragi moji, jedna je Carrie, a sve su druge Gordane, Marije, Ivane… Naša je Carrie to izgovarala u penthausu na Petoj aveniji, ljubila se ispred Empire State Buildinga, Kipa slobode i svih tih krasota. Uživi se ti ovdje kraj lokalne samopusluge, zujanja hitne pomoći, akcije pilećih filea, tipa – dva za jedan, proširivanja haljina kod krojačica, jer od ovrha se navali na utješnu čokoladu, opet bolje nego vodtku, barem ne do subote.
Ipak su naše žene heroji. Preživljavaju u nemogućim uvjetima, a kada im je najteže, uskoče u štiklice, pa neka su i na kredit. Poanta je izvući sreću iz svih stvari koje nas okružju. Ako ti se igra PlayStation, igraj i u četrdesetim godinama. Ako ti se pleše po balkonu bez grudnjaka, pleši jer će susjedi ionako pričati. Stoga im dajte materijala jer ih vesele priče i pričice, osobito uz kavu kod drugog susjeda. A vas baš briga, radite sve što vas veseli, jer zapamtite, druge prilike nema!
Poznajem neke bračne parove, što bi se reklo svježe vjenčane, mlade, kojima je dovoljno njih dvoje, more, neki sladoled… Ništa materijalno. U meni izazivaju divljenje tako skromni i hrabri. Velik je korak danas ući u brak gdje ne postoje bilo kakva jamstva. Radimo li to iz posve krivih razloga? Tko bi to znao. Jer da znamo kad ćemo pasti, prvo bismo sjeli.
Što je onda definicija braka? Hmm,nekad bi rekli da je brak nužno zlo,a nekada da je to oblik zajednice koji, ukoliko nije njegovan, gubi svaki smisao,međutim brak ne može izgubiti smisao jer su u njegovoj srži ljubav i reprodukcija. Brak je nešto što vezi daje stabilnost. Mnogi kažu da taj papir nije bitan,ali te ipak obvezuje da se ne ponašaš neodgovarajuće ,da ne povređuješ osobu s kojom živiš. Pa sad vidite tko se usuđuje i možete li jer ipak kratak je put od pozivnice za vjenčanje do pozivnice k odvjetniku.
Mirko Merčep