Neki dan pijem kavu u jednom zagrebačkom kafiću i slušam dva prijatelja koja međusobno razgovaraju. Glvna tema su bile cure i Valentinovo. Sad je u meni tek proradio znatiželjni novinarski duh. Očekivao sam klasičnu priču uoči Valentinova, “joj stari sad će dan zaljubljenih, šta da kupim curi, kako da ju iznenadim…”, kad ono kaže jedan drugom:

“Stari, spasio sam se. Nemam cure i hvala Bogu sad sam slobodan i nemam grč pred Valentinovo.”

Tada sam zastao i upitao se zašto dečki tako razmišljaju, ali s muškog gledišta oni su u pravu. Valentinovo je kao “dan zaljubljenih” totalno komercijaliziran i svodi se na neku obavezu i stvara mnogima nelagodu. Nema više romantike, iznenađenja, lijepo provedenog vremena, nego se Valentinovo automatizmom odrađuje. Volio bih da nisam u pravu i da me vi dragi čitatelji razuvjerite, ali sve više znam ovakvih primjera kao iz kafića.

Ovako ispada da je jedino Valentinovo dan zaljubljenih i da ako ne iskoristite taj 14. veljače, onda vam je sve propalo, umjesto da uživate u lijepim trenucima i sitnim zadovoljstvima svaki dan.

Bez obzira na sve, uvjereni smo da ima i nepopravljivih romatičara među vama pa svojoj voljenoj osobi priuštite “poseban dan”, ali upamtite ključ uspjeha je da budete drugačiji i da ju razveselite na neobičan način. Male stvari i spontani znakovi pažnje čine ljude sretnima.

Josip Bagić