Sve veći broj ljudi postaje “emotivni junky“ ili “emotivni narkoman“ koji kao u potrazi za još jednim šutom, ali srećom ne heroinskim već emotivnim, traže najpovoljnijeg “dilera“, shopping centar. Kako bi se ponovno osjećali high no za razliku od heroinskog ovisnika, emotivni narkoman je spreman da žrtvuje svaku kunu za malo magičnog osjećaja. Šopingholičar čini slično, ali to što čini nije ilegalno, nemoralno, ne stvara fizičku ovisnost niti ćete zbog toga postati kriminalac. Dapače, poželjno je.
Društvo, mediji učinili su nas ovisnima i isprogramirali da vjerujemo kako nam je baš sve što možemo kupiti nužno kako bi bili ljepši i drugima privlačniji, stekli i zadržali prijatelje, dobili posao, bili poznati, slavni i priznati u društvu.
Dapače, živimo u vremenima gdje se možete osjećati bezvrijednima ukoliko si ne možete ili nećete priuštiti nešto što društvo smatra poželjnim.
Prema provedenom istraživanju o opasnostima takvog shoppinga, procjenjuje se da samo 2 posto populacije ima istinsku ovisnost.
Ostalih 98 posto ispitanika će ići u shopping, ali će se zadovoljiti manje ekstremnim formama trošenja i uglavnom će ga koristiti kao način da se:
Vrlo često se podcjenjuje moć utjecaja medija, pritiska različitih društvenih skupina i kulture u kojoj živimo i ljudi se mogu prepustiti tim kratkotrajnim šutovima razuzdanog shoppinga dovodeći sebe do euforije, kako bi prikrili stvarnu frustraciju i negativne osjećaje poput bijesa, krivnje, gorčine ili nezadovoljstva. Nesvjesni svojih pravih osjećaja ili nemogućnosti da se iščita njihovo pravo značenje, poduzme akcija i razriješi to stanje dugoročno, mnogi se odlučuju riješiti simptoma, ali ne i uzroka.
Međutim, prekomjerno trošenje može biti znak uzbune za depresiju, tjeskobu i usamljenost. Iako racionalno znamo da prekomjernom kupovinom ne osiguravamo ljubav, ne podižemo samopoštovanje i ne liječimo rane mnogi su skloni tome, pogotovo u periodu blagdana.
Jennifer Lerner, ravnateljica laboratorija za Emocije i donošenje odluka na Carnegie Mellon Univerity, je zapravo proučavala kako pojedinci osjećaje iz jedne situacije mogu preliti u svoje ponašanje prilikom trošenja. U istraživanju su Lerner i njezini suradnici ispitanicima pokazali 3 teme emocija kroz edukativne filmske klipove. Jedan odbijajući, jedan depresivan i jedan neutralan, a zatim su pitali osobe da procijene koliko bi u takvoj situaciji bili voljni potrošiti. Osobe koje su pogledale depresivan filmski uradak su bile voljne potrošiti najviše.
Svakom od nas naiđe period u životu kada su emocije razlog za šopingiranje. Tada često kupimo stvari koje nam nisu potrebne, te ostajemo u uvjerenju kako je u redu kupiti sve što poželimo imati i kako je u redu da to kupimo odmah. Posljedice nisu uvijek katastrofalne, ali utjecaj emocija može dovesti do financijskog gubitka ako nismo dovoljno oprezni.
Kako se boriti?
Profesor psihologije Boris Blažinić