“Od danas ne jedem ništa! ” Koliko sam puta izrekla ovu rečenicu. Pa barem 10-ak puta svake godine u razdoblju od proljeća do ljeta, pa i u vrijeme kada sam već u kupaćem kostimu i izležavam se na plaži, čak i tada se trudim započeti dijetu. No uvijek sve ostane na onome : “Trudim”. Čak uspijem i izdržati možda neki 5 ili 7 dana režima kojeg si sama postavim, ali onda sve nekako krene nizbrdo. Moj želudac ne može podnijeti moju taštinu i želju za izgledom onih top modela koji nose revije donjeg rublja i izgledaju upravo savršeno! Nadljudski!

Ako ne jedem oko mene ljudi ne mogu živjeti. Ne postoji razlog zbog kojeg bih bila toliko živčana i ljuta na cijeli svijet, zlobna prema svima i svakome tko mi se približi,nego li kada sam gladna. Svi oko mene smiju jesti sve i svašta, a je ne. Nitko ni ne pomišlja kako bi mi pružio malo potpore pa prestao mljackati u mojoj blizini i gušiti se u pizzi ili hamburgerima, pohanom piletu i sl.

Ponekad kada mi se čini da sam prekoračila željenu kilažu pokušam se baviti nekom aktivnošću. Probala sam pilates, power mix, jogu, trčanje, vježbanje s Renatom Sopek, njenim dvd-om i mojim dvd playerom, ali ništa. Od sveg tog sam odustala već nakon vrlo kratkog vremena, od nekih aktivnosti ranije, od drugih nešto kasnije.

Dečko mi nikada nije prigovorio zbog kilograma, niti je pomislio kako mu ne izgledam dovoljno privlačno ili nešto slično. Prijatelji me uvjeravaju da ne postoji razlog zbog kojeg bih trebala na dijetu. Samo mama tu i tamo prokomentira pojavu mog trbuščića.

Većina nas žena razmišlja o svojoj liniji i posve je normalno da želimo biti lijepe i osjećati se dobro u svom tijelu. Ponekad smo spreme na neke ekstremne poteze, ponekad i pretjerujemo jer sve na sebi, svaki kg viška vidimo kao da je njih 10 viška, a ne 1 ili 2.

Prijatelj mi je jedan dan rekao nešto što mi se jako svidjelo. Gledao je slike jedne naše zajedničke poznanice na jednom od web portala. Slike s revije kupaćih kostima. Pogledavši slike samo je prokomentirao: “Ma fučkaš curu bez trbuščića, kaj će ti takva, same kosti!” Ha, ha! Sjetila sam se one : “Bolje da ljulja nego da žulja”. Odmah mi je bilo lakše.

Ne vidim smisao u tome da se toliko mučim, izvodim koje kakva čudesa kako bih malo smršavila, 2 ili 3 kile, a onda se s prvim popuštanjem samokontrole vratila na isto i onda opet iz početka.

Ovako pripazim da ne jedem puno nezdrave i brze hrane, priuštim si i to ponekad, pazim da ne jedem prekasno i šećem, jer volju za trčanjem i vježbom nemam. Ja sam tako sretnija,a i sretniji su ljudi oko mene, jer smiju jesti što žele i ne moraju biti u strahu da ću im silom preoteti hranu.

Ma drage moje, ne brinite se zbog kojeg kilograma viška. Važno je da pazite na zdravlje i da se dobro osjećate, da ste umjerene. Sve smo lijepe baš onakve kakve smo. Pa neka nam je u slast!