Ljubljenje (formalno) iz bontona:
Poljubac se daje u obraz, a ne u usta.
Inicijativu za poljubac uvijek daje žena.
Na javnim mjestima žene ne ljube jedna drugu.
Započnite ljubljenje sa svoje lijeve strane.
Kad se rukujete, ljubljenje se primjenjuje samo prilikom
čestitanja, izražavanja sućuti ili rastanka zbog dužeg odsutstva, te ponovnog susreta poslije dužeg vremena. I to se odnosi samo na rođake ili dobre prijatelje.
Ljubi se u obraz ili u zrak, a prilikom grljenja obraz se nasloni na obraz druge osobe.
Grljenje, ljubljenje, tapšanje u poslovnom svijetu:
Uz najčešće rukovanje, u poslovnom svijetu srećemo i druge vrste tjesnih dodira poput društvenog poljupca, društvenog zagrljaja i kolegijalnog tapšanja.
Najčešće situacije u kojima se događaju takvi tjelesni dodiri su čestitanja (promaknuća, rođendani, blagdani, sretni događaj na poslu ili u obitelji), susreti nakon dužeg vremena, ali i izražavanje sućuti zbog nekog gubitka. Neki od tih kontakata poput rukovanje i tapšanje mogu imati i karakter rituala, kao npr. nakon konstruktivne kritike.
No, (i) kod ljubljenja i grljenja postoje određena pravila ponašanja. Prvo podrazumijeva određenu povijest poslovnog odnosa, tj. stanovitu bliskost s osobom ili osobama koje grlimo i/ili ljubimo. Pri tome se poljubac usmjerava na obraz. Drugo se odnosi na obostranost želje za takvim, nešto bliskijim, kontaktom. Tu najčešće pomaže procjena situacije, atmosfere, konteksta ali i opća pravila bontona.
Nezaobilazno je i pitanje odnosa među spolovima. Postoje različite varijante i podvarijante tih odnosa. Situacija u kojoj se dvije žene ljube ili grle ne znači da će im se i muškarac iz istog društva ”baciti u zagrljaj”. Dobro odgojeni poslovni čovjek koji je uz to i gospodin pričekat će da žena preuzme inicijativu, tj. da prva krene u akciju (ljubljenja, grljenja). U nekim kulturama primjenjuje se suprotno nepisano pravilo, a to je da se npr. kod čestitanja ljubi samo osoba suprotnog spola.
Po pravilima bontona, međutim, podrazumijeva se primjena pravila ljubljenja i grljenja na sve nazočne. Stoga, ako su u određenom društvu, uz nama jako bliske, prisutne i druge, manje poznate ili čak potpuno nepoznate osobe – sigurnije je zadržati se na rukovanju. Svoje zadovoljstvo određenim susretom možemo pokazati toplinom pozdrava: glasovnim ekspresijama, izrazom lica.
Ljubljenje pri pozdravljanju u raznim narodima:
U Rusiji su među prijateljima uz zagrljaj obavezna dva ili tri poljupca u obraze, a često je zadnji poljubac u usta.
Umjesto ljubljenja, Eskimi i narodi Polinezije trljaju nos od nos.
U nekim dijelovima Indije umjesto usnica na obraz pritisne se nos.
U Belgiji pozdravlja se ljubljenjem tri puta u obraz, počevši s lijevim obrazom.
I u Luksemburgu i Nizozemskoj jako dobre prijatelje i rodbinu pozdravljate ljubljenjem tri puta u obraz.
U Portugalu se pozdravlja na različite načine, od samo zagrljaja do ljubljenja. Zagrljaj nude samo prijateljima, a rođake i dobre prijatelje pozdravljaju doticanjem obraza.
U Mađarskoj osobe suprotnog spola pozdravljaju se laganim poljupcem u obraz.
Dok je u Brazilu uobičajeni pozdrav rukovanje. Pozdravljanje ljubljenjem uobičajeno je s roditeljima koje ljubite dva puta. Mlađe osobe se međusobno pozdravljaju i ljubljenjem tri puta u obraz. Kostarika je zemlja u kojoj se nepoznata osoba pozdravljaju rukovanjem, a poznate jednim poljupcem u desni obraz. A u Meksiku se ljubljenjem pozdravljaju samo žene i to međusobno. Zanimljivo je da se, po legandama, u talijansku mafiju primi novi član na način da se, nakon obavljenih ceremonija izljubi sa svim članovim u oba obraza.