Oni su Baden-Baden!

U razmjerno kratkom vremenu zagrebački vokalno-instrumentalni (ili pak audio-vizualni) sastav Baden-Baden uspio je stvoriti popriličan hype oko sebe. Razlog tome nisu bile samo kaotične live svirke i sumanute kompozicije koje izmiču jasnim žanrovskim odrednicama, nego i inteligentno poigravanje vizualnim nastupom. Bilo scenografijom, bilo njihovom karnevalesknom , mjestimice kitsch estetikom. Moglo bi se reći da je Baden-Baden više projekt nego bend jer im ambicije sežu dalje od polja glazbe, a nastupi demonstriraju otpor naspram klasične podjele prostora na pozornicu i prostora za publiku. Služe kao dobar primjer benda gdje upliv naglašenog vizualnog elementa ne služi kao kompenzacija za nenadahnutu muziku. Laički rečeno: rade dobar show i pritom dobro zvuče.

Nastupom u Tvornici promovirali su spot za pjesmu „Honigmund“ i nadolazeći EP. Samo snimanje spota dogodilo se nekoliko mjeseci ranije, negdje prije Božića i svatko tko je bio tamo i dalje nosi tragove dvodnevnog tuluma na koži. Pod psihodeličnim svjetlima gibale su se svakakve kreature, žene u badićima, muškarci u korzetima i sve je nalikovalo na loš trip. Na poprilično dug i loš trip. Koncept iza spota poprilično je jednostavan, prikazuje ogroman tulum u ruševnom stanu gdje nastupa Baden-Baden. Nešto kao dekadentniji „Poštar lakog sna“ od Pipsa s mlađim ljudima. Dakle, ništa novo i ludo inovativno. Ako sagledamo isključivo estetsku dimenziju dobijemo spot koji je nadišao bilo koji spot koji smo imali priliku vidjeti od bilo kojeg benda iz regije unazad deset (a možda i više) godina. Nota bene: ovo nije preuveličavanje. Projekcija spota dočekana je poprilično euforično, svatko je htio vidjeti sebe na barem pola sekunde. Za nastup se mirnog srca može reći da je bio najbolji dosad. Kreature sa spota i njihova pojačanja preselili su se u Mali pogon zagrebačke Tvornice i u savršenim uvjetima za razmnožavanje bakterija oduševljeno su popratile relativno kratak i intenzivan nastup.

Dijapazon zvuka kreće se od electro-industriala i garažnog rocka do krautrockovski građenih pjesama, a sam bend je pokazao usviranost veću nego na bilo kojem drugom nastupu. Kod Badena-Badena je zanimljivo promatrati razvoj, način na koji iz nastupa u nastup (barem minimalno) promijene način na koji izvode određenu pjesmu. Tako to valjda ide kad u bendu sviraju pojedinci s popriličnom izraženim stavom koji nerijetko dolaze u sukob oko toga kako bi nešto trebalo izgledati ili zvučati. Bitno je da iz silnog kaosa i logističkih problema uspiju izvući i više nego solidan proizvod.

Činjenicu što EP nije homogena cjelina nego zvukovni bricolage iskupljuje to što unutar pola sata ili četrdeset minuta proživite nekoliko stanja uma i desetak emocija, bila to plesna euforija prilikom izvođenja „Sommer im Baden-Baden“, skakutavost na „Lucille“, urlanje na refrenu „Taschism“ i „Don’t Put Me Down“ ili trans prilikom „It’s You Babe“. Bend demonstrira radoznalost i zaigranost kakvu se rijetko vidi ne samo u regionalnim okvirima, nego općenito, a i zvuče više kao da su ispali iz berlinskog Kreuzberga gdje su upravo bili na tulumu s DAF-om. Nakon nastupa ostalo je samo podijeliti dojmove s drugim ljudima, alkohol smo iznojili, iduće smo jutro spot pogledali više puta.

Preostaje vidjeti kako će se bend snaći na druge staze. Lako su uspjeli zadobiti našu pozornost, pitanje je imaju li snage i kapaciteta zadržati ga. Šteta bi bilo da još jedan dobar bend zamre, bilo zbog nedostatka energije ili nebuloza poput neshvaćanja od strane publike, klupskih vlasnika i inih drugih faktora koji nažalost igraju preveliku ulogu u probijanju mladih bendova. Baden-Baden opravdali su hype, barem te večeri, barem ovim spotom i barem ovim EP-om.

Sven Popović