Predstavljamo zagrebačkog beskućnika: Dragutin Dorić

Preksinoć, nakon fanatastičnog koncerta bezvremenskog umjetnika, Rade Šerbedžije u KD Lisinski, pamtiti ću po večeri koja me je zasramila više no ikada u životu. Naime, dok sam na okretištu Črnomerac, gunđajući u sebi, čekala noćni autobus, jer sam zbog genijalnog Šerbedžije propustila bus koji će me u donekle pristojno vrijeme odvesti kući, upoznala sam dvojcu zagrebačkih beskućnika. Međutim samo je jedan pristao dati intervju za glam.hr. Njegova vjera u Boga, ljude i život jača je nego što će moja vjera u dobro ikada biti. Pročitajte što mi je sve otkrio optimističan čovjek koji nema ništa, a zapravo je jedan od najbogatijih ljudi koje poznajem.

Glam.hr: Što ste po zanimanju?

Dragutin Dorić: Odgajatelj za djecu u vrtiću, njegovatelj, skladištar, strojar…

Glam.hr: Ali ste nezaposleni i živite na cesti?

Dragutin Dorić: Trenutno, ali sam se zaposlio na privremeno.

Glam.hr: Sad je maloprije tu bio jedan čovjek kojega ste pozdravili sa „Bog te blagoslovio“, a on nema gdje živjeti. Što to znači?

Dragutin Dorić: Ptice nebeske niti jedu niti žanju, a Bog se brine za njih. Ja sam našao u kontejneru hranu i ja sam se najeo. Taj čovjek nema što za jesti, ja bih mu dao, ali on ne može jesti, organizam mu ne prihvaća jelo.

Glam.hr: Kako ste se našli na cesti?

Dragutin Dorić: Bio sam četrnaest godina u radnom odnosu. Radio sam u jednoj firmi, teški uvijeti su bili, bio je mobing i onda sam dao otkaz. Tri godine sam bio na burzi i tu sam se prekvalificirao za odgajatelja za djecu i njegovatelja za stare i nemoćne. Budući da sam bio podstanar, čovjek koji mi je iznajmljivao stan mi je rekao da mi više ne može produljiti mjesto boravka i odonda sam cijelo vrijeme na cesti. Već godinu dana.

Glam.hr: Kakav je život na cesti?

Dragutin Dorić: Jako zanimljiv. Prebogat. Puno doživljaja. Ljudi su vam krasni kada ste na dnu jer onda vidite pravu golu istinsku dušu čovjeka. Kada ste bez igdje ičega onda saznate koliko vrijedite i vi i svi ostali.

Glam.hr: To bi značilo da Vam se sviđa ovakav život ili…?

Dragutin Dorić: Ne, ne sviđa mi se, ali sam prihvatio to. Ja svoj život mogu živjeti i kao kralj i kao prosjak. Meni je zanimljivo.

Glam.hr: Kako se država i grad brinu o vama?

Dragutin Dorić: Ako se uspijete smiriti da shvatite što trebate raditi, onda država uskoči. Meni je država, u biti, puno pomogla. Dali su mi besplatno školovanje, dali su mi da se educiram za odgajatelja, priliku da idem na fakultet. Po tome je država meni zakon. Omogućila mi je da studiram ono što je ženski posao.

Glam.hr: Ali vi ste i dalje na cesti…

Dragutin Dorić: Pa to je moj problem. Ne radim nigdje, ne mogu si platiti, nemam stan, nemam ništa.

Glam.hr: Imate li rodbinu?

Dragutin Dorić: Da, imam četiri brata i četiri sestre. Kod njih se kupam, nešto pojedem i tako. A onda ostatak dana živim na cesti. Kontejneri su mi zakon. Puno stvari se u kontejneru nalazi.

Glam.hr: Kao na primjer…?

Dragutin Dorić: Uđete cijeli u kontejner pa vidite. Prva stvar je radoznalost, a onda što ispadne. Isprva se radujete svakom dobitku, svakom nalasku.

Glam.hr: Možemo li stoga reći „tuđe smeće je nečije bogatstvo“?

Dragutin Dorić: U biti, otpad je sirovina, to nije smeće. U smeće se puno otpada baca, a i hrane. Hrana, željezo, staklo, knjige… Ja kad nađem knjige, ja se rascvjetam.

Glam.hr: Volite čitati?

Dragutin Dorić: Jako.

Glam.hr: Koji vam je najdraži pisac?

Dragutin Dorić: Više onako filozofski tipovi npr. Sokrat, Aristotel… Kod profesora Kalina sam dobio iz filozofije pet. Iz onog predmeta koji volim, moram imati dobru, zadovoljavajuću ocjenu. I psihologija me zanima. Ima sad puno pisaca koji su mi zanimljivi, ne mogu ih sada sve nabrojati, ali prvi i osnovni mi je Isus Krist i nitko drugi.

Glam.hr: Jeste li registrirani u Crvenom križu i dobivate li kakvu takvu pomoć?

Dragutin Dorić: Jesam, u Centru za socijalnu skrb. Davali su mi neko vrijeme socijalnu pomoć, a onda su uvidjeli da mi ne treba pa su mi je uskratili. Kada sam radio u jednoj tvrtki malo duže dobio sam i malo više novaca, 1600 kuna, a trebao sam dobiti 1200 kuna da bih dobio socijalnu pomoć. To me pokopalo, a uz to sam u banci bio u minusu pa mi je banka sve novce koje sam dobio uzela. Lovu nisam ni vidio. Banka je uzela svoje, a „socijalka“ rekla da nemam pravo na socijalno. I eto tako sam na cesti i živim bez novaca.

Glam.hr: Što kada pada kiša ili snijeg?

Dragutin Dorić: Tada nema spavanja. Cijelu noć si budan! Iz principa ne odem u Crveni križ jer ne volim ljudima bit na teret.

Glam.hr: Zar nije da Crveni križ postoji kako bi pružio pomoć ljudima koji se nalaze u situaciji u kojoj se Vi nalazite?

Dragutin Dorić: Ja sam za sada zdrav i to bih prepustio ljudima koji su bolesni jer da ja zdrav zauzmem mjesto čovjeka koji šepa pa da on umjesto mene spava na kiši, nema šanse, zaboravite na to. Radije ja malo klošarim, a taj čovjek spava na suhom. Mnoge si stvari uskraćujem, kao na primjer, volim igrati igrice strategije i onda jedva čekam da dobijem mogućnosti za struju, ali budući da za to nemam neke mogućnosti, kažem si „samo u snovima“.

Glam.hr: Imate li mobitel?

Dragutin Dorić: Nemam ništa. Imao sam ga, pa mi je otišla baterija, pa me sad ganja operater jer sam u dugu. Zato sad i imam ovrhe jer nisam platio.

Glam.hr: Jeste li tražili oprost duga od države?

Dragutin Dorić: Ne. Oprost duga je moguć ako imate 10 tisuća kuna i više od toga. A manje od toga ne. Ja imam dug od 4 ili 5 tisuće kuna. To mi je ovrha. Čim sam se zaposlio, meni sva lova odlazi na ovrhe.

Glam.hr: Koliko dugo živite ovako?

Dragutin Dorić: U biti, moj cijeli život je neka vrsta klošarluka. Kad sam bio klinac, tata me mlatio kao zvijer, onda sam otišao u Dom jer me Socijalna skrb uzela u sedmoj godini. Bio sam pet godina u Domu i puno sam se tukao. Onda sam shvatio da je učenje zakon i zavolio sam učiti pa sam bio odlikaš od petog razreda osnovne pa nadalje.

Glam.hr: Koliko dugo živite baš na ulici?

Dragutin Dorić: Zapravo oduvijek, otkako znam za sebe. Nekih trideset godina, rekao bih, dakle poslije vojske.

Glam.hr: Imate li kakvu poruku za čitatelje?

Dragutin Dorić: Neka ne klonu duhom. Dok ste živi i zdravi, Bog je s vama. Neka ne klonu duhom!

Razgovarala: Melita Hanžek

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Naslovna fotografija: Frantistek Staud

One Response to Predstavljamo zagrebačkog beskućnika: Dragutin Dorić

Branimir Studeni 27, 2024 at 5:34 pm

Ovo je najbolji članak koji sam pročitao od jednoga novinara,ovakvih bi vjesti trebalo biti više,to su prave vijesti,Dragutina sam upoznao prije 12 godina dok sam stanovao u Voltinom on je živio kao podstanar u blizini,uvijek je bio vedar,sretan,radostan,nije imao za plačanje režija a gazda ga je puštao da živi,rado smo pričali o životu i Bogu,jednom smo šetali i došli do garaže u kojoj je bio moj auto i rekao mi blago tebi ja bih bio sretan da mogu imati nešto i prespavati u ovakvoj limenoj garaži,poslije toga mu se izgubio trag,znam da je išao živjeti i raditi negdje na selo u razrušenoj kuči,kao i pomagati na Baniji kada je bio potres,otada ga tražim da mu pomognem,odzvanjaju mi njegove riječi valjda ču ga nači ,ako ga vidite neka mi se javi na staru adresu u Voltinom,Branimir
Odgovori