Prolazi sve… Pa može i ovo

Svi se o Valentinovu raspisali danima prije. A ja ne volim niti gužve niti mnogo buke ni oko čega. Pa lijepo, u miru i tišini, neometan i ničim izazvan, pišem danima poslije. Dan zaljubljenih najbolji je dan u godini. Nemaš puno brige kao za Božić, Novu godinu, Uskrs… U vrijeme tih groznih praznika, groznika, osjećam da imam obavezu čestitati cijeloj vojsci frendova i rođaka pa, pritisnut obavezama, najmanje jednoj cijeloj satniji naprosto zaboravim poželjeti sreću. I barem će ih se desetak uvrijediti. A na Dan zaljubljenih teško da možeš povrijediti više od jedne osobe! I još imaš neprejebivo opravdanje. Pazi sad ovo.

- Kako si me mogao zaboraviti?! Baš danas, zar baš danas? Ni nazvati se nisi sjetio, ne vjerujem… – glas je izdaje kao Europapress Holding novine, hvata je vrtoglavica kakvu nitko još nije vidio još od one Hitchcockove, oči joj se pune suzama kao akumulacijska jezera, duša joj stenje pod okupacijskom čizmom beskonačnog razočaranja.

- Kako sam mogao? Pa upravo zato što sam zaljubljen do ušiju, mila, znaš kako je to kad si zatreskan, ne znaš ni gdje ti je glava! Čekaj me, slatkice, dolazim odmah do tebe da se iskupim!

I čekat će, čekat će te ona… nija.

Uf, sad sam otvorio Pandorinu kutiju. Važni datumi. Pa tko je u stanju zapamtiti sve što one smatraju da je vrijedno pamćenja? Sve te svete godišnjice, mjesečnice i dnevnice kojih se treba prisjetiti, inače… Te prvi pogled, te prvi susret, em prvi poljubac, em prvi poljubac na mjesečini, prvi poljubac na ulici, prva nježnost, prvo “volim te”, prvi seks, najbolji seks, najčudniji seks, najluđi seks, najspontaniji seks najromantičniji seks, najmaštovitiji seks (sve to pod uvjetom da seksa ima), zapravo svaki seks osim zadnjeg seksa (čak se niti ona ne može sjetiti kad smo zadnji put vodili ljubav), em prva večera uz svijeće, prvo čuveno vino, prva šetnja, svako ljetovanje i svi rođendani, prvi doručak u krevetu… Dobro, ovo zadnje kužim jer se obično prvi put dogodi i zadnji put pa hajde, možda se i može nekako zapamtiti.

Kad bih sve to i uspio nekako i potrpati u glavu, više ne bih znao kako se zovem. Muškom mozgu za takav kapacitet treba još barem desetak milijuna godina neometane evolucije! Ili jedan mali, majušni tehnološki kolut naprijed. Srećom po nas, taj je veliki korak za čovječanstvo daleko vjerojatniji.

Ne bi uopće bila na odmet neka mobilna aplikacija koja bi sa ženskog lica skinula veličinu trenutka, nešto kao očitavanje QR koda, i pohranila točno vrijeme u negdje u memoriju telefona ili karticu. Pa ti mozak može na pašu. Kad kucne čas, zazvoni ti mobilni i automatski počinje birati sveti broj. Ima samo jedan problem. Bojim se da bi mi mobać zvonio kao lokalna bogomolja. Svakih petnaest minuta.

Niti Pandorina kutija nije više kao nekoć. Nekad bi je čovjek otvorio, izmilili bi đavoli, napravili dar-mar, gotovo. A danas, danas eto otvorim jednu, u njoj pored velike porcije šejtana još jedna manja kutija, demoni su u njoj komprimirani, kao empetrice. Još ih i više stane, kutijama kraja nema kao babuškama ili, ako hoćete pravi izraz, matrjoškama.

Pa dobro, kad sam već otvorio i drugu… Jebeni mobaći. Sjeme razdora. Zvone na sve strane, kad treba i kad ne treba. Te stižu porukice, obavijesti operatera, početak parkiranja, kraj parkiranja, mejlovi, ovaj talk, onaj talk, kao da stojim u DM-u ispred police s puderima, aplikacije, apdejti, vamte, tamte. Zvone kao budilice. I bude sumnju. Šta se telefon ima javljati, zvrndati, vibrirati u ponoć i petnaest? Kao da će sumnjičava duša povjerovati da je stiglo priopćenje Burnać menadžmenta koje kaže da Mladen ima novi hit… Priznajem, ni sam ne bih povjerovao. Odmah je, aha, tko te to zove u ponoć, može biti samo jedno, đubre jedno, aj dokaži, aj pokaži to što je stiglo ako smo ti istina i ja toliko drage, a život mio… Ako ne dozvoliš da ti se bez opravdane sumnje pretresa telefon, aha, lukav si mi ti kao lija ali dolijao si, nešto gadno kriješ. Ili, još nevjerojatnije, fakin anbilivbl, ako predaš elektronskog sumnjivca u ruke pravde, tek onda znači da sto posto nešto kriješ jer time što pokazuješ kako nemaš što kriti, u stvari kriješ da nešto kriješ. Pa ne samo da ispadneš đubre nego si još i podmuklo, prepredeno đubre.

I što te dočekalo u krevetu poslije ovakve krimi drame? Hajde, priznajmo si, opet ona… nije.

A zašto? Čemu? Nema se svrhe zamarati. The truth is out there. Pa ne nosiš okolo pametni telefon koji zvoni svaki čas kao detektor metala u tvornici matica i vijaka da bi sam sebi složio sranje! Ako već imaš putra na glavi i broj zvijeri od žene, brate mili, držiš ga u nekom glupom telefonu koji te koštao kunu! A zna se, glupi telefoni ne izlaze. Vidjet ćeš milijun glupana s pametnim telefonima, ali nikad nećeš vidjeti pametnog čovjeka s glupim telefonom u rukama. Možemo mi postati najslobodnije i najliberalnije društvo na svijetu, taj mi telefon nikad ne bi izašao iz ormara! Posredno, zapravo samo želim pokazati koliko bih mogao biti pametan kad bi to bilo potrebno. Ali ujedno, upravo ispadam glup jer nepotrebno izazivam opravdanu sumnju, onaj popularni reasonable doubt… Samo da mi netko još pokaže gdje je razum ovdje.

Ah, neke ljubavi ne poznaju granice. Takvima je inzistiranje na minimumu privatnosti i povjerenju (st)rana. A ljubav je samo nastavak zaljubljenosti suptilnijim sredstvima prisile. Umjesto da slavite taj jedan smiješni dan prosipajući vrijeme i novac na čokoladice u obliku organa u kojem draga caruje, a um klade valja, svakodnevno provjeravajte kočnice i razinu tekućine u sustavu za hlađenje. Kad se zatelebate, bit će kasno. Evo nekoliko mudrolija i beskorisnih savjeta koje mi je u povjerenju šapnula ona s kojom provodim besane noći… Ne, nije ljubavnica, nesanica je.

1. Sve dok se vrtiš oko svojeg sunca kao da je jedno jedino u cijeloj galaksiji, nema teorije da skužiš kako te tvoje sunce nerijetko vrti oko malog prsta. Helliocentric model. Mnogi su tražili malo topline, a dobili cijeli pakao.

2. Ne zaljubljuj se na prvi pogled. To nije nimalo dalekovidno.

3. Zaljubljenost ti daje krila. Problem je u tome što ti ne daje upute kako sletjeti.

4. Zaljubljenost je lijenost uma da pogleda istini u oči.

5. Zaljubljenost je poput saobraćajke sa smrtnim posljedicama. Izgubiš glavu, daruješ srce.

6. Ljubav može spasiti svijet. Zaljubljenost može uništiti čovjeka.

7. Zaljubljenost ne pita. Bit će da zbog toga razum ne odgovara…

8. Sponzoruša sam samo takva. Počasti me s par pića i odmah sam ti za krevet. Poručujem svim sponzoricama kako se radi o jedinstvenoj prilici da ostvare najljepše snove. Ima već pola godine da ne hrčem, a i češće se pomakne etruščanska mumija u Arheološkom muzeju nego ja u krevetu.

Ispričavam se zbog zadnje točke koja uopće ne spada ovdje. Umjesto zamišljenog scenarija, napravio sam cirkus. Ali možda neki napokon skontaju kako nisam nikakav glumac nego – klaun.

Denis Giljević