Vrag u snijegu
Vani je metar snijega, a u mojem srcu dva kubika leda. Negdje sam pročitao kako su kolumna, crtica, priča, novela ili roman goli krutac ako im ne okačiš koju o vremenskim prilikama, da barem tisuću bodova na Konzumovoj kartici vrijedi ako cirka jedno poglavlje (barem dvajst stranica) posvetiš isključivo tome kako je u vrijeme radnje [...]
Ništa pod milim borom
Dobro je. Preživio sam smak svijeta, a bogami i onu drugu kataklizmu koja se zove Božić. Od prvoga se nisam spasio tako što sam ispod kuće iskopao bunkerčinu po uzoru na Staljinov ili Titin ili se naoružao poput prosječnog američkog štovatelja temeljnih vrijednosti, starosjedioca iz plemena White Trash. Bilo je mnogo jednostavnije. Spasila me žučna [...]
Obećavam, neću više prosipati žuč…
… što će zasigurno razgaliti sve one kojima već odavno idem na jetra. Prije nekoliko dana kirurzi su iz mene izvadili blago slomljen plod utrobe moje, neoboriv dokaz grozomorne ishrane i raskalašenog života koji su doživjeli vrhunac evolucije, posljedicu mješavine stresa, masnog mesa i urnebesa, deformiranu žučnu vrećicu punu kamenčića živopisnih oblika. Iako će samo [...]
Jedina točka dnevnog reda: (p)razno
Ne znam kako je kod vas, ali kod mene se sve vratilo u normalu. Nakon tjedna ozbiljne sudske prakse, vraćam se teošekretiziranju i pisoargumentaciji. Nastavljam pratiti Dinamo koji nastavlja gubiti utakmice i statistike Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji nastavlja bilježiti sve više ljudi koji gube posao. Svi gube. Ja ne prestajem gubiti vrijeme. Moja mater [...]
Veliki umovi razmišljaju jednako, a mali ovako
Genij. Onaj koji ima vrlo velike duhovne i umne sposobnosti, veliki stvaralački um, genijalac. Veli jedan rječnik hrvatskog. Ili, čudo prirode, sve na svijetu zna i jasno mu je sve, u slučaju da smo posegnuli za rječnikom TBF-a. Sad znamo što je genij, ali još [...]
Pus(ti)te priče…
Ponedjeljak je. Zakleo sam se kako na praznike neću raditi, čak ni budalu od sebe. Dan neovisnosti nije mogao početi bolje. Kravim se i slavim. Otvorio sam oči oko jedanaestice, ustao oko podneva i… Sjetio se kako mi je već krajnje vrijeme da napišem kolumnu. Katastrofaking kataklizma. Tek sam iskočio iz kreveta, a već sam [...]
Tko je sve (bio) u meni
Već desetak dana jedem voće kao lud. Jabuke, kruške, grožđe… Pišem kao Jack Torrance (za više informacija podsjetiti se filma The Shining!) i tamanim kao blesav. U pet sam sati napisao ni manje ni više nego jednu rečenicu i čalabrcnuo dvanaest jabuka. Nije loše. Ide mi. Serijski sam ubojica jabuka. Upadnem u frižider kao sultan [...]
Mislim, ne vjerujem…
Teška vremena. Mislim, ne vjerujem… Tamo neki svijet gori. U mojem svijetu moja tintara gori. Po tamo nekom svijetu pale zastave, vozila, ambasade. U mojem se svijetu, u mojoj bulji, svako malo pali lampica. Par fanatika snimi, pretpostavljam, nisam gledao niti namjeravam, kretenski film. Rulja prozveketa. Masi naroda kojoj ispireš mozak, masi koju tlačiš i [...]
Za sve je krivo (loše) društvo
„Kleli su se u pravnu državu, a zapravo su je klali. Njeni krici nisu bili dovoljni da se uhvate krivci. Njih moraš birati, ali ne smiješ ih dirati. Kleli su se u pravnu državu, a zapravo su je klali. Povazdan su nam trubili da nitko ne bi čuo kad su je ubili. Što nam vrijedi [...]
Život piše drame, a bolest kolumne
Čučim za kompjuterom kao na čučavcu i lagano seruckam. Mrak mi je pred očima. Idealno vrijeme za krvopije. Misli lete. I ujedaju. Prisjećam se Buffy. Ubojice vampira. Kako je bila sjebana pola sezone jer ju je njezina škvadrica digla iz groba. A nikome nije bilo jasno šta je pere. Trebala bi mucati od veselja, štucati [...]
Ćoravi ćorsokak
Nije baš vrijeme za čitanje internetskih žvrludanja. Oni vjerni čitanju, na plaži su s knjigom. Oni vjerni sportskom duhu svetom, drkaju po plaži do početka prijenosa. Eto, a nitko se ne boji da će oslijepiti. Oni vjerni ljubavi, na plaži su s dragom. Ili s drugom. Ljubav je ljubav. Posebna sorta vjetrijajana, ladiguzana i lupetapetara [...]
Voda i vjetrovi
Napokon. Penjem se na vlak. Torbe u rukama, dim posljednje cigarete još u plućima. Osmijeh na licu. More u mislima. I bagra u kupeu. Razgrćem klizna vrata odjeljka. Svi bulje u mene. Sekunde prolaze, a oni se i dalje ne dižu sa svojih mjesta. Naših, zapravo. Prave se Englezi. Skontam da možda i jesu Englezi. [...]
