Velike ideje i male laži
Besposlen pop jariće krsti. Besposlen mozak diže revolucije. Sav sam nabrijan mijenjati svijet. Okrenuo bih ga naglavačke i prošejkao. Oni koji nemaju ništa ne bi to ni osjetili. Njima je i tako sve naopačke i uzdrmano. Ali valjda bi onima koji imaju više nego što im treba poispadale pare iz punih džepova. Treba ustati, odmah. [...]
Priprema… Pozor… Gad! I to muški!
Počeo sam se spremati za more. Iako do napuštanja Zagreba, grada koji tone u vrlo teško stanje ljetnog mrtvila imam još dva tjedna. Ali proći će brže od najiskrenije ljubavi. Mislim, tako će mi se samo činiti. Jer dobro znam da je prava ljubav kao konzerva. Bez problema traje desetljećima. Ako je ne načmeš. I [...]
Dečki i njihove igračke
Sreli se budala, pijanac i dijete… u jednoj osobi. Vrućiribu vrućiriba. Ponekad poželim da postoji čarolija koja bi me vratila u mladost. Kao ovih dana. Ne zato što mi je onda sve bilo ljepše, ne, ni govora. Tek, čini mi se da je bilo manje vruće. Pa sam mogao sjediti odjeven barem na rubu doličnosti. [...]
Pasja vrućina i pileći mozak
Vele mi tu i tamo da imam bujnu maštu. Ali to je nešto kao da mi vele da imam mačku. Mačora, zapravo. Ode si ona kad joj puhne i onda je nema nekoliko dana. Vrati se izderana i izubijana. Pa sljedećih par spava kao zaklana u nekom kutku mozga gdje već odavno nema struje i kojem [...]
Na kraju krajeva
Kad smo već došli do kraja, ja ću danas – za promjenu – početi od kraja. Pa to smo i željeli. Ići do kraja. Samo što je kraj malo uranio. Svršili smo. Izvukli ga na vrijeme. Da, dobro mislite, govorim o porazu. Mene je teško trpjeti kad igra hrvatska repka. Zauzmem sve resurse, zaglušim sve [...]
Pravo prvenstva i druge priče (koje ne postoje)
Ponedjeljak? Ništa. Utorak, srijeda? Ništa puta ništa. Četvrtak? Ništa ispod nule. A onda… Dogodio se. Fenomen. Onaj fenomen. Koji se događa svake četiri godine. Kao neka kometa. Samo što sam ja njezina meta. Svaki me puta pogodi posred čela umjesto da kao svaka pristojna i normalna kometa proleti mimo mene. Nisam nogometni vjernik, nedajbože nogometni [...]
Dani (bez) karijere, večer (bez) zvijezda, Eurosong (bez) naših, kolumna (bez) ljubavi
Otkad sam završio na ulici, politika me sve manje zanima. Može se reći da sam se okrenuo biznisu. Na ulici sam se s vremenom počeo osjećati i ponašati kao da sam na Wall Streetu. Ulažem i pratim dionice na burzi rada. Čučim za kompom u svojoj sobi i čekiram razvoj situacije. I’m broke(r). Vidi, vidi, [...]
Možemo li se voljeti… Kao prijatelji?
Nedjelja, bloody sunday. Treba pisati za par klikova. I živjeti od tih klikova. Što je isto kao živjeti od zraka. Osjećam se kao izgladnjelo dijete kažnjeno odrastanjem na koljenima u nekom zaboravljenom kutku svijeta kojeg su se na minutu sjetili Facebook dušobrižnici. Ma ipak, kliknite me. To ima nekog smisla. Budite milosrdni. Pomažete. Ne otvarate [...]
Duša ima težinu. A riječ?
Je li i vama prošao tjedan? Meni jest. Pored mene. Niti mahnuo mi nije. Mimo mene. Prohujao. Kao da me ne poznaje. Imao sam nekoliko prilika (savršenih?) otići na događaje, više ili manje glamugrozne, ali sam svaku propustio. Očito, prilika je kao zločin. Nema savršene. A sve i da sam natjerao volju da me odvede [...]
Devet i pol bezdana
Utorak, bez magije Današnji bi dan trebalo izbrisati magičnom krpom, onom s TV-a. Uživo je nikada nisam vidio, kamoli nešto brisao s njom. A možda je magija u tome da ona i ne postoji. Možda je svaka krpa magična u pravim rukama. Mislim da imam prave ruke iako nikad nisam ništa pošteno obrisao. Valjda zato [...]
Oprez, cendravci su među nama
I try to laugh about it hiding the tears in my eyes because boys don’t cry The Cure Ne, veliki dečki ne plaču. Gledam, recimo, neku snimku Cro Copa kako dobiva opake batine… I ne plače. A boli, vidi mu se na faci smoždenoj kao naranča da bi se koja mogla iscijediti niz obraz. [...]
