Kako biti najbolja podrška?
Nedavno sam se našla pred velikim izazovom. Moji prijatelji su donijeti veliku, iznimno tešku odluku. Neka posebna podrška se od mene nije tražila. Ja sam naravno osjećala da to moram biti. Brzo sam povukla na sebe bol cijeloga svijeta, a ne samo njihovu. Baš mi je bilo teško.
Onda sam se pomalo prisjetila (uz pomoć muža koji me više nije mogao gledati)… Nisam ja ta koja mora preuzeti njihovu bol. Naš je um prenatrpan informacijama, bitnim i nebitnim. Katkad je teško biti svjestan da postoji Viša Inteligencija. A tek ostati… Biti svjestan da se sve dešava sa razlogom. Da smo sada, možda, u paralelnom svijetu već prošli ono što nas ovdje tek čeka. Svi odgovori koje tražimo, već postoje…
Nekako je ljudski da želimo zaštiti nekoga od boli. Uvijek je prisutno, možda nismo učinili dovoljno? Ta naša procjena da nismo učinili dovoljno, može nas emotivno razoriti ili pak baciti u stanje da ne možemo odraditi nešto što moramo…. Mene je preuzelo skroz. U stvari se nisam smjela valjati u boli. Iako je valjda tako trebalo bit. Kad sam se pribrala, shvatila sam, mogu im pomoći slanjem pozitivnih misli.
I tako da prvenstveno sebe dovedem u stabilno emotivno stanje. Da bih mogla njima pomoći na najbolji mogući način. Emocije… samo preuzmu… Znamo da svatko ima svoj put, i na tome nam svijest treba biti.
Nema slučajnosti.
Svatko svojim mislima i riječima kroji svoju budućnost, ono što moraju iskusiti i razumijeti, sami će izazvati. Sami pišu svoju predstavu, sami biraju žanr.
Nije na nama da bolimo njihovu bol, odnosno moramo znati svoje granice, kao, uostalom, i na svim ostalim područjima života. A ne trebamo niti zbog straha umanjivati tuđe sposobnosti i uvijek se dobro prisjetiti da je svaka teža odluka ili situacija u životu, savršena prilika za rast.
No ipak i dalje želim da nitko ne pati, stoga molim da radite na sebi, svojoj sreći, svom miru i zadovoljstvu. Pa da Zemlja bude puna radosnih i duhom mirnih ljudi, koji žive u skladu i ljubavi. Nek ljubav izvire iz svakoga od nas!
Šaljite radost da se radosno širi!
Ana Krčelić Kovač