Biti u braku s majkom i svekrvom

Opet sam luda ko pas! Jeb… menga nikak` da dođe, dijete odvikavam od pelena, mama želi potpunu kontrolu nad mojim životom (još nije odustala), a muž piše serije danonoćno! Zašto majke moraju biti toliki kontrol freakovi? Prijateljici svekrva (za sve kriva) skida slike sa zida, a ona ih navečer kad dođe doma stavlja nazad… drugoj sprema na tavan kolekcije čaša… trećoj priča o svom seksualnom životu van braka u kojem jest??? Tri prijateljice posjećuju majke u Vrapču jer one ne mogu bez njihove pažnje, ostale su bez djece pa ne znaju što bi sa životom. Koji k. ?

Moja svekrva nam je prvo tražila stan, a kad smo se htjeli odseliti se razboljela. Razboljela se čak i kad je bilo vjenčanje pa nije otplesala ni jedan ples sa svojim sinom. Ne kužim?

Neke majke su hladne i nije ih previše briga za njihovu djecu, ni to ne mogu razumijeti.

No moja majka je hiper turbo emotivna što opet nije dobro. Same brige i posesivnost. I ja naslijedila, ali imam dogovor sa mužem, kad krenem u te vode, on me zaustavlja. Preporučujem takve dogovore.

Njezin čvrst zagrljaj ljubavi često mi ne da disati.

Govori mi najgluplje stvari „Znaš sad je hladnije, morat ćeš Nou pokrivati sa poplonom“(kao ja ga neću pokriti), „moraš ga ošišati“ (i drvi po tome, bez obzira koliko sam joj puta rekla da to neću učiniti), „jesi kuhala danas?“ (ne, svi smo ostali gladni)… mora znati gdje sam svake sekunde, što radim…, a ništa od toga nije onako kako bi to ona… Sve mi to postaje prevelik napor. Svaki dan korigiranje mog života. I što je najbolje, ni na kraj pameti joj nije da počne živjeti svoj život. Kad ju pitaš što bi željela u životu za sebe, „ništa ti ja ne želim, samo da ste mi vi dobro“.

Volim te, obožavam te, al` buzz off!

Razumijem da se brine, i ja ću se brinuti i brinem se, ali na majkama je da bar malo progutaju brigu pred djetetom i u nekom trenutku im daju krila! Ja sam ostala kokoš. Ne letim.

Najgore je to što je toliko ljubavna i ne misli loše, i vidim da je nesvjesna sebe… ali što da ja radim??? Ona pokušava pokriti sve frontove (hahha, imam ja i brata, al` on se ne da), a ne može, i to i njoj i meni čini loše.

Ili njezine česte riječi, joj Ana, pa ti to ne buš mogla, daj to će tata, susjed, Pero Djetlić! Kakav jebeni Pero Djetlić, ja mogu sve, nemoj me uvjeravati da ne mogu, ne ti čije mišljenje mi uvijek ostane u glavi.

Jedan dan smo pričale o svemu ovome, opet, i trudi se ona, ne mogu reći… Dakle mi pričamo, muž ode frizeru, ja joj govorim o tome kako mi ne može stalno govoriti što da radim… Ona sa suzama u očima… mislim si, sad je čula.

Buhaha!!! Muž dolazi, a ona „sad si trebaš i zulufe obrijat“! Kažem vam totalna nesvjest! I kak` ju onda kriviti?

I ja sam dio tog problema, išla sam joj niz dlaku, nisam ju htjela razočarati, pa sam cijeli život igrala njezinu igru, ispunjavala njena očekivanja. Al` što je previše, je previše.

Nevjerojatno kako cijeli život tražimo pohvalu roditelja…neki dan me zvala i žali se na svoju mamu, sva u kurcu, a ova joj radi identične stvari… koja bolesnoća.

Sve to ide od onih roditelja prije i prije…iako mi je neshvatljivo da naši ne vide da se ponašaju kao njihovi. Ja čim preuzmem ulogu oca ili majke, osjećam da sam ju preuzela.

Ipak, moram priznati da bih voljela biti svekrva (još ne prava) kakva je ona. Hahaa, a i punica.

Prijateljica je imala dva spontana, jer živi sa prebolesnom svekrvom, gujom sa smiješkom na licu.

Žao mi je svih onih brakova koji najebu zbog roditelja, a ima ih strašno puno. Kad eskalira situacija pobrinite se za svoju novu obitelj. Nju ste izabrali sami. Bolno, ali istinito. Očito smo mi ti koji moramo staviti roditelje na njihovo mjesto, jer oni sami neće. Treba naći način za zdrav odnos sa njima.

Bilo bi toliko lijepo da majke prestanu kljucat`i počnu učiti od svoje djece. Ja znam da će me sin prerasti na toliko sfera. Evolucija ako ništa drugo! Učim od njega već sad, a što će tek biti kasnije.

Naši starci su ona generacija kojoj je uvijek bilo bitno „što će drugi reć`“. Jebeni ostaci komunizma, svi moramo biti isti. Zato ne tražite od djeteta da bude ono što mislite da treba biti, jer eto, danas, je najbitnije da si različit!

Sad dok me pere pms, ne mogu izbaciti iz glave situaciju prije tri godine. Uselili smo se u novu kuću i moj tata se krvavo naradio da bi se mi što prije uselili. Ja sam tada radila 12-15 sati dnevno u kostimima na seriji, šest dana u tjednu i nisam mogla sudjelovati u radovima. Ali sam stalno bila u dosluhu sa majkom. Rekla sam joj da mi stavi zelene pločice oko prozora u kupaoni. Imala ih je, ali je stavila bijele jer se njoj to tako svidjelo. A ja sam prokleti dizajner! To mi je iritacija i dan danas.

Sad kad se pokušavam oduprijeti njenom ljubavnom zagrljaju, na kraju najebe moj muž.

Prijatelji će se useliti kod roditelja, u jednoiposobni stan, s malim djetetom, iako oni imaju vikendicu koju mogu prodati. Već su im zaključili razvod. Takvih situacija ima napretek.

Šta da Vam kažem, poštujte i ljubite roditelje, ali živite sebe…

Ana Krčelić Kovač